U redove, kućice ili omaške? Koji način sjetve povrća izabrati?

Prilikom sjetve povrća moramo imati u vidu da svakoj biljci koja će se iz sjemena razviti, treba vegetacijski prostor. Najidealniji bi bio krug, ali je to teško izvodljivo, te se odlučujemo za kvadratni ili pravokutni raspored, kada je riječ o vrtnom načinu proizvodnje povrća.

Ako na jednom mjestu rastu dvije ili više biljaka, onda one koriste hraniva i vodu s istog vegetacijskog prostora, pa nijedna neće moći dosegnuti svoj puni razvoj. Zato raspored sjemena treba približno odgovarati željenom rasporedu biljaka. Posebno je bitno voditi računa o klijavosti sjemena i energiji klijanja.

Zato treba računati samo na postotak klijavih sjemenki, odnosno na klijave sjemenke. Međutim, ni svaka klijava sjemenka neće se razviti u biljku. To posebno važi za sitno sjeme, kod kojeg su veći gubici kod neravnog zemljišta, predubokog ili preplitkog položaja sjemenke, pokorice tla i slično. Zato pri sjetvi povrća treba imati i "rezervu", koja je veća što je sjeme sitnije.

Kako odrediti dubinu sjetve?

Dubina sjetve vrlo je važna, a može se svesti na jednostavno pravilo da sjeme treba biti pokriveno slojem zemlje koji odgovara sedmerostrukom promjeru sjemena. Na primjer, promjer sjemena paprike je oko 3 mm, te za papriku odgovara dubina sjetve od 7 x 3 mm, odnosno oko 2 cm.

Radovi u vrtu u svibnju: Vrijeme je za sjetvu i presadnju povrtnica

Treba znati da je klijavost za pojedine povrtlarske vrste različita. Sjeme zadržava klijavost za mrkvu, peršin, patlidžan, papriku i crveni luk samo dvije do tri godine, dok za kupus, rotkvu, rotkvicu, ciklu, salatu i špinat tri do četiri godine, te za grašak, mahunu, rajčicu i krastavac šest do osam godina, ali sve ovisno od uvjeta čuvanja i od sortimenta.

Tri načina sjetve

Razlikujemo tri načina direktne ručne sjetve: u redove, kućice i omaške.

Najčešće se sije u redove. Na malim površinama motičicom se izvuče brazda uzduž konopa na željeni razmak, sjemenke polože na dno brazde, zagrnu zemljom i malo pritisnu da sjeme dođe u dodir sa česticama vlažnog zemljišta i odmah počne bubriti.

Samo neke vrste povrća siju se u kućice, odnosno po nekoliko sjemenki zajedno, na određenom razmaku u redu, na primjer grah za zrno i grah mahunar. Ovaj način sjetve ima prednost na težim glinovitim zemljištima, na kojima se lako stvara pokorica. Više biljaka imaju više "snage" ili energije u nicanju, te bolje i jednoličnije niču. Kasnije je moguće i prorjeđivanje biljaka.

Evo tablice dobrih i loših susjeda u vrtu

Omaške se najčešće siju povrtlarske biljke kratke vegetacije i one kojih treba puno po jedinici površine – kao što su matovilac, špinat, rotkvica. Bacajući sjeme s visine, ono se slučajno raspoređuje, a onda grabljicama ukopa u površinski sloj, bez povlačenja grabljica. Tako svaka biljka ima više mogućnosti, da dobije manji, ali pravilniji vegetacijski prostor, a više je biljaka po jedinici površine pa i veći prinos. Ovaj način sjetve ima i svoj nedostatak. Ako se takva gredica zakorovi, plijevljenje je vrlo spor i dosadan posao, jer treba dobro paziti gdje je biljka, a gdje je korov.

Pri plijevljenju, gdje su biljke posijane u redove ili kućice, korov u međuredovima možemo lako uništiti i motikom, a kasnije samo isplijeviti korove u redovima.

Gredice (leje, bankovi) su najčešći oblik uzgoja povrća u vrtu. One omogućavaju dobro planiranje površine i brže sušenje i zagrijavanje tla.

Ovdje sam naveo načine i dubinu sjetve na malim površinama, vrtovima i okućnicama, dok se na većim površinama obavlja strojna sjetva povrtlarskih biljaka.