U poljoprivredi su 14 godina, a 7 puta su pokretali proizvodnju iznova

OPG bez ijednog zaposlenog, a u sustavu PDV-a – to se u Hrvatskoj ne viđa često.

Ovaj neobičan slučaj pronašli smo u selu Prugovac u Podravini. Supružnike Matiju i Ivanu Erhatić posjetili smo baš na 14. godišnjicu braka, koji je obilježio početak njihove poljoprivredne priče.

Jedva smo ih "uhvatili“ jer oboje rade puno radno vrijeme kod drugih poslodavaca.

"Reklo bi se da poljoprivredu radimo iz hobija“, zeza se Ivana, majka četvero djece i diplomirana ekonomistica koja je na OPG-u zadužena za knjigovodstvo i administraciju.

Ne obrađuju vinograd kao većina ljudi oko njih, gdje svaka familija koja drži do sebe ima svoje gorice (op.a. lokalni izraz za vinograd).

"Ovo su naše gorice“, kaže Matija, šumarski tehničar sa stalnim poslom u tvrtki koja se bavi distribucijom repromaterijala za povrće i ratarstvo. Tako je svakodnevno u komunikaciji s proizvođačima, što mu omogućava da izravno prati sve novosti, prednosti i greške kod drugih kolega.

"Onda to doma pokušavam primijeniti ili promijeniti, a najteže je procijeniti kretanje tržišta - što bi išlo, a što ne bi“, navodi ovaj mladi poljoprivrednik, koji je odnedavno i predsjednik nove Udruge podravskih proizvođača povrća.

Njihov OPG je jedan od osam u krugu od deset kilometara koji su nedavno počeli raditi s Podravkom.

Robu nisu mogli naplatiti

Erhatići su krenuli s pola jutra povrća i dogurali do 10 hektara zemljišta. Na njima raste industrijska rajčica i paprika roga, te zimski kelj. Sve površine navodnjavaju i osiguravaju.

Vlastitim rukama su napravili pola hektara plastenika u kojima je trenutačno krastavac salatar, a cvjetaču su pobrali prije mjesec dana.

"Povrće uzgajamo na dijelovima gdje možemo opskrbiti vodu. Borili smo se da sagradimo nešto plastenika, kupovali uglavnom polovne, gradili sami, a snijeg nam ih je nekoliko puta rušio, pa smo ih dizali nanovo“, priča Matija.

Ne žali za ničim, a smatra da se neke stvari danas mijenjaju u pozitivnom smjeru.

Nekad im je bilo teško jer proizvedenu robu koju su predali otkupljivaču nisu mogli naplatiti. Nisu znali hoće li im uopće biti plaćena, vraćali bi im robu kad bi se sjetili, nisu imali nikakvu sigurnost sve do dok nije uvedena obveza plaćanja u roku od 30 dana, po Zakonu o sprečavanju nepoštenih trgovačkih praksi.

Pet godina su prodavali na obližnjem Malom placu, provodili tamo deset do 12 sati dnevno. Novca im je nedostajalo, nisu znali što dalje. Tada su imali samo kćer Mialenu.

"Te 2015. godine robu koju smo predali u osmom mjesecu naplatili smo sredinom drugog mjeseca. Tada sam 'pukao' i odlučio naći drugi posao“, kaže Matija.

Ivana je također našla posao, ali od svog poljoprivrednog "hobija“ nisu odustali. Od tada im je stiglo im još troje djece, Vid, Luka i Petar.

Kupili kombajn po pola s kolegom

Ovo im je druga godina proizvodnje industrijske rajčice. Prošle godine posadili su dva hektara izravno za Podravku, a od ove godine imaju je na pet hektara, a rade im i rog papriku.

Dvije godine sam pratio proizvodnju rajčice u Podravini, a onda sam je odlučio i sam saditi na svojim poljima.

"Mi smo se sami javili Podravci, odnosno Luki Gašparu, koji s njihove strane najviše sudjeluje u komunikaciji s nama, jer smo željeli prijeći s ručnog rada na strojnu obradu. Oni su nam osigurali sadnice iz Italije koje su bile u vrhunskom stanju. Najteže je bilo posaditi, a dalje je samo zalijevanje i prskanje“, priča Matija.

Lani su kasnili s berbom, pa su od očekivanih sto tona nabrali 65 tona rajčice po hektaru. Kiša im je pokvarila planove, onda se pokvario kombajn, pa je došlo nevrijeme.

"Da nije bilo Ivana Kovačevića koji nam je uskočio s traktorom, prikolicom i kombajnom, ne bi uspjeli, imali bismo i veći gubitak od 30 posto. Hvala mu na tome, spasio nas je!“, zahvalan je Matija.

Ove godine Podravka im je pomogla u kupnji kombajna avansom, kao i kolegi s kojim rade. Odlučili su kupiti kombajn po pola. To se ne događa često, ali Matija obrazlaže da je takav stroj jako skup, a u teoriji im treba deset dana godišnje, pa je suradnja s dugim poljoprivrednikom više nego isplativa.

"Ne bismo imali toliko površina pod industrijskim povrćem da nemamo podršku Podravke kao partnera. Oni nam otkupe sve što proizvedemo na OPG-u“, navodi Ivana Erhatić.

Sedam puta pokretali proizvodnju iznova

Ivana i Matija ništa ne prepuštaju slučaju te osiguravaju kompletnu proizvodnju. "Plaćamo policu osiguranja za sve površine na kojima proizvodimo povrće, jer je ulog velik a vrijeme nepredvidljivo i u pet minuta možeš ostati bez svega. U 14 godina rada sedam smo puta pokretali proizvodnju iznova“, ističe Ivana.

Osiguranje poljoprivredne proizvodnje je postalo jako skupo, nadovezao se Matija, prisjećajući se cijena u vrijeme pokretanja Mjere 17 Programa ruralnog razvoja. Pohvalio je uvedeni benefit po kojem 70 posto police plaća EU dok 30 posto cijene pokriva poljoprivrednik, ali ističe da su cijene odletjele u nebo.

"Danas je tih 30 posto kao ondašnjih sto, polica nam je 9.710 eura, a naš dio je oko 3.000 eura. Prije smo plaćali oko 16.000 kuna kompletnu policu“, ističe Matija koji je ovu problematiku predstavio i na sastanku u Ministarstvu poljoprivrede.

Naime, Matija je s kolegom Mariom Čajkulićem, jednim od najvećih proizvođača povrća u Hrvatskoj, osnovao Udrugu podravskih proizvođača povrća, koja pokriva četiri županije. Trenutno imaju 160 članova te ukupno 600 hektara površina pod povrćem - od plastenika do vanjske proizvodnje. Od toga, s Podrakom rade 150 ha rajčice i paprike.

"To je bio jedini način da se glas pojedinca čuje. Kao udruga nastupamo zajednički prema Ministarstvu i otkupljivačima, tražimo rješenja i očekujemo promjene“, najavio je Matija Erhatić, predsjednik ove Udruge.

Što povrćari traže od države?

Svoje su zahtjeve predstavili u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori i Ministarstvu poljoprivrede.

Prvi od njih je olakšanje plaćanja radne snage, da se poslodavca oslobodi dijela davanja kako bi radnika mogli zadržati cijelu godinu.

"Ako hoćeš zadržati radnika moraš ga imati prijavljenog cijelu godinu, a u teoriji nema dovoljan broj radnih sati“, ističe on.

Jedan od zahtjeva je da se odobri korištenje plavog dizela u agregatima za navodnjavanje. Sada je to dozvoljeno samo za traktore.

"Zašto bi to bio problem, jer i pčelari koriste plavi dizel za kombije koji su im osnovno sredstvo rada, kao što su agregati za struju kojima tjeramo vodu u sustav navodnjavanja nama osnova za proizvodnju povrća“, navodi Erhatić.

Kao jedan od najvećih problema ističe često ukidanje aktivnih tvari za zaštitu bilja. Od sljedeće godine poljoprivrednici iz Europske unije ostaju bez metribuzina, herbicida koji ima široku primjenu i u ratarstvu i povrćarstvu.

"To je problem za rajčicu, jer jedino metribuzin rješava široko lisne korove. Ukidaju ga, nema nadomjesnog sredstva, a najgore od svega je što nam povrće iz Albanije i Bosne dolazi u EU prskano sredstvima kojima nama nije dozvoljeno raditi - i nikom ništa“, ogorčen je Matija.

Kada će dati otkaz i posvetiti se isključivo OPG-u?

Upitali smo simpatične supružnike što bi se trebalo dogoditi da oboje daju otkaz na poslu i bave se samo poljoprivredom.

"Djeca moraju navršiti 18 godina“, kroz smijeh je kazao Matija te istaknuo da budu li djeca imala barem deset posto njegove volje za poslom bit će super, ali da im neće zamjeriti ako ne budu htjeli nastaviti njihov poljoprivredni posao.

Ivana kaže da se ona vidi doma s ovim što danas imaju. "Nemamo ambiciju rasti i sad nam je posla do grla i jedva to stižemo, kasnimo tjedan dana sa svim. Travu treba pokositi, paneli nam stoje mjesecima, krov treba riješiti, treba napraviti prateće objekte i preseliti rasadnik...“

"Kad napravimo sve što smo naumili onda ćemo se baviti feng shui-em, da to bude lijepo i k'o po špagi rekla bi moja žena“, zaključio je Matija Erhatić.

Pogledajte video: