Toskanski kelj varijetet je lisnatog kelja porijeklom iz te talijanske regije. Pozitivnog je utjecaja na zdravlje, a time što snižava kolesterol, sudjeluje u borbi protiv karcinoma i smanjuje opasnost od upale.
Toskanski kelj (Brassica oleracea var. acephala “Toscano”), varijetet je lisnatog kelja koji se tradicionalno uzgaja u toj talijanskoj regiji. Niže temperature njegov okus čine slađim i ukusnijim u odnosu na ostale kupusnjače. Pozitivnog je utjecaja na zdravlje, a time što snižava kolesterol, sudjeluje u borbi protiv karcinoma i smanjuje opasnost od upale. Listovi su dekorativnog izgleda, te se može saditi i kao ukrasno bilje.
Pripada porodici kupusnjača (Brassicaceae), iako se od njih razlikuje time što njegovi listovi ne formiraju glavicu. Zajednička karakteristika s drugim kupusnjačama je to što podnosi niže temperature, čak do -10°C. Listovi su tamne plavo-zelene boje, vrlo naborane teksture, duljine oko 30 cm. Cijela biljka postiže visinu između 60 i 90 cm. Pojedinačne biljke toskanskog kelja vrtu daju pomalo prapovijesni izgled zbog forme koja podsjeća na palmu, posebice kada se beru donji listovi.
Jednostavnog je uzgoja, a kao kupusnjača zahtijeva plodno i drenirano tlo. Kako bi listovi bili mekani, slatkog okusa, tlo je potrebno pognojiti kompostom prije sjetve ili presađivanja presadnica. Najbolje uspijeva na sunčanom položaju, ali može podnijeti i polusjenu. Idealni pH za rast je oko 6,5 do 6,8. Oko biljaka je preporučljivo postaviti malč kako bi se sačuvala vlažnost tla i smanjio rast korova. Podnosi sušu, ali preferira vlažno tlo.
Sije se direktno na otvoreno ili u zatvorenom prostoru. Sjetva na otvorenom je sredinom ili krajem proljeća, a mlade se presadnice presađuju u ljeto, nakon 6 do 8 tjedana. Sade se na razmak od 30 do 45 cm.
Listovi se beru kada postignu veličinu šake. Prvo se beru stariji listovi, kako bi se središnjim listovima omogućio bolji razvoj. Po jednoj berbi bere se oko šaka listova. Ako se na biljci pojave žuti ili oštećeni listovi, mogu se ukloniti. Zbog niskih temperatura, listovi toskanskog kelja postaju slađi, posebice nakon mraza. Kako bi se produljilo vrijeme berbe, može se prekriti pokrovom za prekrivanjem usjeva. Manji se listovi mogu jesti svježi, dok su stariji ukusniji skuhani ili pirjani. Neoprane listove oblaže se mokrim paprinatim ubrusom u plastičnoj vrećici, a čuvaju se u hladnjaku. Listove iz hladnjaka potrebno je potrošiti unutar 5 dana.
Napadaju ga nametnici i bolesti koje napadaju i druge kupusnjače, kao što su: kupusni moljac, uši i puževi. U uzgoju je preporučljivo poštivati plodored kako bi se smanjio napad od štetnika i bolesti. Biljke koje se sade zbog dobrosusjedskih odnosa su: crveni luk, krumpir, cikla, celer, salata, kadifice, ružmarin, kadulja.
Toskanski kelj bogat je mineralima, posebice željezom, kalijem, magnezijem, kalcijem, te vitaminima A, C, B6, folatom, niacinom, te vlaknima. Također su zastupljeni i fitonutrijenti kao flavanoidi, karatenoidi i glukozinolati, koji sudjeluju u detoksikaciji organizma i prevenciji karcinoma debelog crijeva. Priprema se kao i ostale kupusnjače, kao varivo, na lešo, dodaje pitama i smoothijima. Blanširanjem listova uklonit će se njihov gorkasti okus. Odlično se kombinira sa češnjakom, paprikom, slanutkom, kobasicama, bundevama, ali i jabukama.
Tagovi
Autorica
Jedna domaća tvrtka mrkvu ima na skoro 100 hektara, drži 30 posto uzgoja
Martina Petrak: Ovčja vuna mi je spasila vrt od napasnih puževa
Kraljica proljeća s OPG-a Petrović, u uzgoj šparoga krenuli su još prije 10 godina
Mirko Bošković: Kad radiš za industriju nema bacanja ni stresa, znaš da netko stoji iza tebe
Mirko Bošković: Kad radiš za industriju nema bacanja ni stresa, znaš da netko stoji iza tebe
Koje mjere su ključne u borbi protiv krumpirove zlatice?
Grah uzgaja 2.315 hrvatskih gospodarstava, najveći proizvođač ima ga na 12 hektara
Martina Petrak: Ovčja vuna mi je spasila vrt od napasnih puževa
Zaokret d.o.o.
prije 2 tjedna
Više informacija na: https://mojnovac.hr/product/3-konferencija-biznis-je-na-selu/
