Sven Perec ostvario je svoj cilj - zaokružio proizvodnju batata bez otpada

"Početak priče kreće prije 7 godina, kada je moja djevojka Karolina spomenula batat. Više nisam ni siguran jesam li do tada uopće čuo za njega, ali svakako ništa o njemu nisam znao", priča nam Sven Perec.

Danas njegov OPG koji se nalazi u Šandrovcu, nedaleko Bjelovara, ima 15 hektara zemlje, plus dodatnu u najmu. Njihova tjestenina Perec natjecala se za prestižnu titulu ''Hit proizvoda'' u sklopu projekta ''Startaj Hrvatska'' koji su provodilie SPAR Hrvatska i Nova TV.

"Ponosan sam što smo u tri godine uspjeli ući u isto toliko trgovačkih centara i danas smo dostupni diljem Hrvatske“, dodaje.

Obitelj koja se bavi poljoprivredom

Tijekom odrastanja Sven nije pokazivao neke naznake budućeg farmera.

"Voziti dvoosovinsku prikolicu unatrag? Ma, to nije bio posao za mene – prije bih našao iglu u plastu sijena. Prvim sjedanjem za računalom, to je postao moj svijet“, kaže nam.

Po završetku srednje škole upisuje stručni studij računarstva. Prvi posao - prodavač i serviser informatičke opreme. Nakon toga zapošljava se u IT-u banke i tu ostaje do danas, s punoljetnim stažem iza sebe.

"Naš OPG postoji otkad je uveden taj pojam. Moji roditelji oduvijek su se primarno bavili poljoprivredom. Klasična priča - malo ratarstva, malo stočarstva, malo ovčarstvo, prodaj ovo, kupi ono, nije nam ništa falilo. No, mali poljoprivrednik koji živi isključivo od svog rada sustavno se godinama uništavao i naposlijetku je posao odrađen“, objašnjava.

Nekada je u Općini Šandrovac bilo 6 otkupnih mjesta za mlijeko, danas možda dva i poneki privatni, kaže nam.

"Moja obitelj, otac Zdravko, konzervativan i tradicionalan te nimalo sklon rizicima i majka Verica ispred svog vremena. A brat Slaven, njemu samo dajte željezo i drvo - sve će napraviti od toga“, priča Sven.

"I onda dolazi Karolina Belančić. Zajedno smo deset godina. Ona je prva spomenula batat i siguran sam da je više puta zažalila. Ima svoj posao i kad god je slobodna s ostatkom obitelji je u poslu. Zadnji član je šogorica Marina, ona je zadužena za proizvodnju tjestenine i obavlja 70 posto poslova oko toga“, ističe

Priprema je pola posla

Kada su krenuli u posao Perecovi su odučili su kupiti 100 presadnica i sami se uvjeriti raste li ta suptropska biljka na Bilogori. Zadatku su pristupili istraživački.

"Posadili smo dio na foliju, dio bez, dio s navodnjavanjem, dio bez, testirali razna gnojiva i prihrane. Zaputili se na Agronomski fakultet u Zagrebu te savjetovali s profesorima Novak i Bušić, te proučili sve diplomske radove na temu njegova uzgoja“, prisjeća se Sven.

Izazova je bilo mnogo, jer je obitelj tradicionalno uzgajala žitarice, nekada davno duhan i papriku, krumpir za svoje potrebe, ponešto ljekovitog bilja, ali batat – nikada. "Pobrojat ću samo neke izazove - polagač-gredičar, sadnja preko folije, vađenje, skladištenje, klijalište, ma problema na svakom koraku. Obitelj nas je podržala, no zajednica je bila pomalo sumnjičava“ , prisjeća se Sven.

U početku uzgoja najveći problem im je bilo skladištenje jer nisu imali prikladni prostor. "Oduzeli smo ocu garažu i tamo improvizirali. Loši uvjeti, slaba izolacija, skupo grijanje – jednostavno nije bilo održivo“, priča.

Sljedeće godine preuređuju štagalj u moderno skladište za 40 tona povrća.

"No, i dalje nam je nedostajalo klijalište, te ga selimo s poda plastenika na radne stolove, zatim u neku pomoćnu prostoriju sve dok ga nismo sagradili za tonu batata koje može proizvesti između 300 i 400 tisuća sadnica“, pojašnjava.

Zaokružena prozvodnja batata

Kada su krenuli u proizvodnju, odmah su uklonili otkupljivače jer je taj odnos, kaže, bio u najmanju ruku lihvarski i borili se sami, gradili svoju priču kako su oni željeli.

"Poticaj za proizvodnju tjestenine bio je vrlo jednostavan, na polju vam ostane hrpa batata 2. klase koju nitko ne želi ni pogledati. Da odmah razjasnimo, to su jednako dobri plodovi, ali nisu stigli narasti do tržišne veličine ili su je pak prerasli“, priča.

Prvo su pokušali s brašnom od batata, zatim sa sokom, koji nije bio ukusan pa ga je trebalo miješati s mrkvom, ciklom ili jabukom. "Jednu večer smo kupili nekoliko vrsta brašna i na ručni stroj za rezance napravili 10-tak vrsti tjestenina. Naravno u tom trenu nismo imali pojma kako se proizvodi i što nam sve za to treba. Ubrzo smo nabavili profesionalnu opremu za proizvodnju“, priča.

Mjesecima su pokušavali, stvarali tjesteninu, testirali razna brašna, tehnologije, metode, sve dok nisu došli do Perec paste.

"Ostvario sam svoj cilj – zaokružio sam proizvodnju batata bez otpada. Prva klasa završava na policama trgovina kao svježi, druga se koristi za izradu tjestenine, dok od treće proizvodim vlastiti humus“, kaže.

Moderniziranje proizvodnje

Prijavljivali su se na nekoliko mjera i na svima prošli. Kupili su rabljeni MF 6265, frezu, sadilicu kontejnerskog rasada, novi Tafe 45D, većinu opreme za proizvodnju tjestenine, ali i uložili sva svoja sredstva koja su tijekom pet godina proizvodnje batata prikupili.

"Država nam je tu puno pomogla, ali nije lako raditi s njom, jer se oni svojih rokova gotovo nikada ne pridržavaju. Štoviše trenutno se tužimo s Ministarstvom poljoprivrede oko jedne Mjere, tako da, pomognu vam, ali često i odmognu“, priča.

Prolazak na mjerama uvelike im je modernizirao i olakšao proizvodnju te omogućio pokretanje proizvodnje tjestenine. "Često u šali znam reći da nam treba toliko dozvola, analiza i papira kao da proizvodimo uranij, a ne tjesteninu“, kroz smijeh će Sven.

Kao i kod svakog poljoprivrednog proizvođača najveći izazov je vrijeme. Klima se jako promijenila zadnjih godina, kiša je sve manje i dolaze u krivo vrijeme, a sve češća su nevremena praćena ledom.

"Znali smo gubiti i do 50 posto uroda zbog šteta uzrokovanih ledom. NA OPG-u svaki dan nešto treba popraviti, zamijeniti ili provjeriti. Trenutno nam je najveći izazov prostor, s obzirom na širenje proizvodnje tjestenine skladištenje sirovina i gotovog proizvoda stvara nam najveći problem“, pojašnjava

Radni dan i godina

S obzirom da Sven ima stalni posao, radovi na zemlji kreću od 15 sati, a završavaju u 20. Nakon toga slijedi sređivanje papira, mailova i pakiranje naručenih paketa za drugi dan. Radni dan nekada traje do ponoći.

"Kod raspodjele poslova moji su papiri, mail-ovi, marketing, nabava i prodaja. Šogorica proizvodi i pakira tjesteninu, priprema batat ili butternut tikvu za kuhanje, vodi brigu o pogonu općenito. Brat je glavni agrotehnički lik, mehaničar i serviser, većinom se brine oko usjeva i uskače u sve ostalo što treba. Karolina kada nije poslijepodne u smjeni radi sve što treba od lakših poslova“, pojašnjava.

Tijekom siječnja i veljače, mrtva je sezona, tjestenina se slabije prodaje zbog blagdanskog trošenje. To vrijeme iskoriste za rješavanje zaostataka i razvoj novih proizvoda te pripreme u klijalištu.

"Tijekom ožujka zatvaramo brazde i polako krećemo s presadnicama. U početku to je bilo stotinjak komada, a danas ssmo došli do pet tisuća dnevno. U svibnju dolazi sadnja i prve agrotehničke mjere borbe s korovima. Od šestog do devetog mjeseca uglavnom se borimo s korovom“, kaže.

Tijekom listopada batat se vadi, a posao traje 2 do 3 vikenda, ovisno o posađenoj površini. Uz sadnju to zahtijeva najviše posla.

"Tijekom cijele godine jednom tjedno vozim tjesteninu na centralna skladišta trgovačkih centara za manje narudžbe, a veće se dostavljaju kamionima“, opisuje nam Sven.

Kako se pravi tjestenina?

"Proizvodimo tjesteninu pod brandom Perec pasta. Kao bazu svih naših proizvoda koristimo vrhunsku talijansku durum krupicu, jantarno žute boje koja sama sadrži 15 g proteina. Pravimo ju na profesionalnim strojevima koristeći najmoderniju tehnologiju tog kapaciteta dostupnu na tržištu“, ponosno će Sven.

Ekstrudiraju je pri tlaku od 90 bara koristeći vakuum pumpu kako bi izvukli sav zrak iz tijesta te dobili maksimalno homogenu tjesteninu, bez rupica i ispucanih rubova.

Zatim ju suše čak 14 sati u šest etapa na niskim temperaturama uz stalna odmaranja tijesta, kako bi zadržali što više nutrijenata i dobili maksimalnu čvrstoću.

"Pazimo na svaki detalj u proizvodnji, od sirovina, vlage, temperature, vremena miješanja, do pakiranja i ambalaže. Od proizvoda posebno bi istaknuo tjesteninu s 30 posto batata (narančasti i ljubičasti) i tjesteninu s istim udjelom butternut tikve koje su kao savršene za mame i njihove klince koji danas sve rjeđe jedu povrće. Također proizvodimo najcrnju tjesteninu s crnilom sipe, koja unosi sav mediteran u vaš tanjur“, ponosno će Sven.

Budući planovi

U planu je izgradnja nove hale, proizvodnog pogona s kapacitetom od 1500 kilograma dnevno. Također cilj je i pronaći svoje mjesto na policama što više trgovina.

"Moj savjet budućim poljoprivrednicima je, kako bi izbjegli ono što smo prošli i ono što nas još čeka, spakirajte kofere i odite u Švicarsku. Ali ako ste ipak dovoljno ludi, hrabrost dolazi putem, naoružajte se trilijunom jedinica strpljenja i samo gurajte, kad jednom krenete nema nazad“, savjetuje.

Motivacija je svakako proizvod vrijedan dobre recenzije, kaže Sven, rezervni plan ako nešto krene po zlu i potencijalna ostavština uhodanog posla, uz jasnu napomenu kako su više puta riskirali sve što su postigli kako bi se njihovo putovanje nastavilo.

"Borba, strpljenje, upornost – to su prve riječi na koje pomislim kada razmišljam o poljoprivredi. Borba jer prepreka je nebrojeno, strpljenje jer ništa ne ide preko noći i upornost jer sam rad nije dovoljan“, zaključuje Sven.