Za one koji se odluče sačuvati sjeme rajčice iz vlastitog vrta, preporučuje se postupak fermentacije.
Na samom početku valja napomenuti da treba obratiti pažnju s kakvih se plodova uzima sjeme rajčice. Ukoliko je uzgojen iz hibridne sorte (koje se prodaju po trgovinama), sljedeće godine treba očekivati od takvog sjemena mutaciju i neće se dobiti identična biljka.
"Domaće sjeme starih sorti je danas postalo vrlo relativan pojam, jer je ono pravo domaće vrlo rijetko. Tijekom godina su se na žalost te stare sorte križale s novima, tako da domaće sjeme, sorte stare 50 i više godina, zapravo gotovo da i ne postoje ili se rijetko sreće", kaže savjetodavka za povrćarstvo Nada Lazović Đoković.
Tri su načina sakupljanja sjemena rajčice:
Po nekim autorima, kako ona navodi, čuva se sjeme plodova koji su najranije dozreli, koji su na pogled zdravi i u najvećoj mjeri predstavljaju određeni varijetet. Drugi autori, kaže, smatraju da ono treba čuvati od najkrupnijih plodova i tako "gurati" pozitivnu selekciju.
"Najbolje bi bilo da se prema čuvanju sjemena treba odnositi u skladu s razvojem situacije u vrtu tijekom sezone. Jake kiše, vjetar, tuča, štetnici, ponekad ne dozvoljavaju da se strogo poštuje bilo koje pravilo", kaže ova stručnjakinja.
"U svakom slučaju, sjeme za čuvanje, treba biti iz plodova koji izgledaju zdravo. Pri tome se ne misli na mehanička oštećenja nastala pucanjem plodova zbog suše ili previše vode, ugriza insekata ili oštećenja nastala od leda. Misli se na razne gljivične, virusne ili bakterijske infekcije koje se mogu pojaviti i na plodovima", kaže Đoković i dodaje da čuvajući ono iz takvih plodova u velikoj mjeri se povećava rizik da su se na sjemenkama sačuvali i uzročnici bolesti i da će biti prenesene u vrt naredne sezone.
Za one koji se ipak odluče sačuvati sjeme rajčica iz svojeg vrta, preporučuje se postupak fermentacije.
Fermentacija je proces koji služi da bi se sjeme oslobodilo pulpe koja je oko njega. Svaka sorta rajčice se treba sama fermentirati, bez miješanja sa sjemenom drugih sorti.
"Proces počinje temeljnim pranjem, kako bi se uklonile nečistoće s vanjske strane ploda. Ovo smanjuje šanse da bakterije, koje se prenose zemljom, zaraze sjeme. Ako su plodovi postali veoma mekani, treba pripaziti tijekom pranja da ne puknu", kaže savjetodavka.
Zatim se rajčica prereže na pola ili na četvrtine. Rukom se istisne sjeme i pulpa u posudu, od nekoliko rajčica kako bi se iscijedilo dovoljno soka. On će ubrzati proces fermentacije. Sve to treba staviti u teglu, u njoj treba biti dovoljno soka kako bi se pulpa odvojila od sjemena. Ako nema dovoljno soka ne bi trebalo dodavati vodu, jer se njegovim razrjeđivanjem zapravo usporava proces fermentacije.
"Obavezno treba otvoriti teglu barem jednom dnevno da bi se ispustili plinovi. Ovaj proces može trajati od tri do tjedan dana. Na kraju fermentacije dodati tri puta veću količinu vode, protresti i pustite da odstoji sat vremena. Izbaci se pulpa i kašasta voda, doda se još vode, opet protrese i pusti da se slegne sjeme", kaže stručnjakinja za povrćarstvo i dodaje da na kraju sjeme treba oprati u cjedilu i pustiti da se osuši.
Izvori
Tagovi
Autor
