Sadi se više krumpira nego lani

Čim se temperatura tla pod prvim toplijim proljetnim suncem digla do oko 10 ºC, uzgajivače krumpira, posebno one koji su u epicentru međimurskog uzgoja krumpira, u Belici, nekako je prošla nervoza. Nervoza koja ih je držala dok su s jedne strane gledali doma naklijano sjeme u sanducima, a s druge u nebo očekujući signal koji poljoprivrednici iskustveno bolje prepoznaju od agrometeorologa i srodnih stručnjaka.
Polja su gola, nema još raslinja, pa se na sve strane može vidjeti najčešće organizirane trojke: na traktoru pilot, na sadilici dva poslužitelja, zapravo poslužiteljice, jer ženama je teško parirati u tom poslu.

Na Gardinoskom štuku prošle srijede krumpir je sadio Božidar Premuš iz Belice.
- Ma tko sadi - vikale su uglas njegova supruga Veronika i rođaka Katica Zanjko - on se samo navaža, a mi dvije sadimo. Kaže Božo:
- Imamo obično 13 do 14 mekoti, kak se to po starinski računa, pa ako je 14 do 15 tona dobrog merkantila s mekote, to je prva liga. Lani nismo baš imali sreće. Godina je bila takva da su nam troškovi stalno rasli, ali ne i cijena našeg proizvoda, krumpira. Nije bilo pariteta. Sad vidite kako se dogodilo - badave se nudi tri kune za kilu ako ga više nema. Mislim da se ove godine puno više sadi nego lani. Ako nam sezona bude dobra, opet će biti dar-mar za plasman ako se pametno ne organiziramo. Za nas nema nikakvih garancija u proizvodnji, niti kolika će biti otkupna cijena krumpira, niti kolika za pšenicu koja je nama plodoredna kultura. Imamo friško sjeme, plaćao sam 12,85 kuna za kilu, a sadimo pet sorti, tako da nam dođe i rani krumpir za plasman, pa onda po redu... Bolje je i za nas. Da nam se u jesen ne nagura sve u jedan ili dva tjedna.

Nekoliko stotina koraka dalje, bliže beličkim zadnjim kućama, u isto vrijeme krumipr je sadila druga belička trojka - Josip Taradi sa suprugom Marijom i šogoricom Nevenkom Makar. Svake godine pod nasadom krumpira imaju do pet hektara, a procjene što je isplativo što ne daje Marija:
- Ako je urod od 150 tona merkantila naviše, na tome koliko mi imamo, dobro je. Ako je godina dobra, pa bude više, još je bolje. Lanjska sezona nije baš svima bila po volji, ali mislim da smo postigli barem toliko da se u lošoj godini vremenski uspjelo pokriti troškove, da nismo potonuli u gubitak. Nema uvijek zarade, to je tako. Kako sad izgleda, moglo bi se dogoditi da opet bude jako puno krumpira u jesen ako sezona bude povoljna. Mislim da mi - koliko god posadili - ne bismo smjeli imati viška krumpira, samo da država ne dopusti uvoz bilo čega iz poljoprivrede prije nego se potroši domaća proizvodnja. Ako u jesen, u punoj sezoni berbe početna cijena bude oko 1,50 ili 1,60 za rinfuzu, moglo bi se pokriti troškove, ovisi o tome tko sad koliko ulaže. Mi smo sad i na nešto drugogodišnjeg sjemena, a kupili smo i nešto jeftinije, po sedam kuna ono debelo, pa režemo prije sadnje... Kako nam ide? Ma dobro, mi dve se f tek naspominamo na sadilici, a posadimo i više od dva hektara na dan. Ako nas pilot v redu vozi, ali puno put ga moramo tirati, daj stisni malo, ne računa koliko smo mi spretne i brze.

Autor: M. Belčić