Rast uvoza ugrožava proizvođače povrća u EU

Europski povrćarski sektor nalazi se usred duboke strukturne promjene. Tijekom posljednjih godina znatno je oslabila uloga proizvodnje unutar EU-a, dok se tržište sve više oslanja na uvoz iz trećih zemalja, ponajprije iz sjeverne Afrike i istočne Europe, piše Agroinform.

Porast uvoza najviše se vidi na tržištima paprika, rajčica i krastavaca. Na tim su tržištima Španjolska i Nizozemska, nekada vodeći proizvođači, posljednjih godina osjetno izgubile svoj dosadašnji položaj.

Pad europske proizvodnje

Promjene na europskim tržištima hrane dio su šireg trenda. U posljednjih deset godina stočarska proizvodnja smanjila se za gotovo deset posto, a većina stočne hrane, poput kukuruza i soje, danas se uvozi iz Ukrajine i Južne Amerike.

Slična se kretanja vide i u hortikulturi, gdje se europski proizvođači sve teže nose s konkurencijom iz zemalja s nižim troškovima i blažim pravilima. Tržište paprike to jasno pokazuje: Španjolska i Nizozemska, nekad ključni dobavljači, u pet su godina smanjile prodaju u EU za gotovo trećinu. Istodobno je uvoz iz Maroka i Turske snažno porastao, pa te dvije zemlje danas čine više od 80 posto uvoza paprike u Uniju.

Tome je pridonijelo veliko širenje proizvodnje, osobito u Maroku, gdje se staklenički uzgoj proširio na oko 33 tisuće hektara. Pritom ostaje otvoreno pitanje kako EU osigurava da uvozni proizvodi zadovoljavaju iste standarde sigurnosti hrane i zaštite okoliša koji vrijede za domaće proizvođače.

Sve veći uvoz iz Afrike

Slična kretanja vidljiva su i na tržištu rajčica. Marokanska regija Agadir danas osigurava gotovo tri četvrtine uvoza rajčica u EU. Dok je trgovina rajčicama unutar Unije pala za oko deset posto, uvoz iz trećih zemalja u istom je razdoblju gotovo udvostručen. Turska je u posljednjih deset godina učetverostručila izvoz rajčice u EU, a Albanija se nametnula kao rastući dobavljač rajčica i krastavaca.

Na tržištu krastavaca rast uvoza još je izraženiji. Uvoz u EU povećao se više od dva i pol puta u deset godina, na gotovo 110 tisuća tona, pri čemu Turska ima vodeću ulogu po količini i vrijednosti. Pad europske proizvodnje potvrđuje i snažan rast uvoza iz Maroka u Španjolsku te smanjenje uzgojnih površina unutar EU, uz dodatni teret strožih regulatornih zahtjeva za domaće proizvođače.