Rajčica se vraća kući - obitelj Drožđek sadi 12 hektara

Supružnici Tomislav i Marina Drožđek moćan su duo koji doslovno živi poljoprivredu i odolijeva nedaćama koje prate ovu proizvodnju pod vedrim nebom.

Malo je reći da njoj to nije bio posao iz snova. Prije negoli je upoznala supruga, Marina je radila jedan od danas natraženijih poslova u beauty industriji – geliranje noktiju i to kada se u Varaždinskoj županiji još nitko nije time bavio.

Iako je obrazovana za sanitarnog tehničara, bilo joj je teško naći posao u struci, kao i cijeloj toj generaciji na pragu novog tisućljeća. U poljoprivredi je "završila" iz ljubavi.

"U 21-prvoj zaljubila sam se u Tomislava i krenula s njim u tu priču. Nećkala sam se na početku, ali kad smo počeli zajedno živjeti vidjela sam da to on nemre sam, da treba potporu svih nas i tako sam ostavila svoj posao i počela se baviti samo time“, ispričala nam je simpatična Marina.

S druge strane, Tomislav je u poljoprivredi od djetinjstva s roditeljima. Završio je poljoprivrednu školu u Križevcima, pa onda i višu. U intenzivnu proizvodnju su krenuli prije 20-tak godina, kada su napravili farmu peradi s 13 jutara zemlje i 22 tisuće komada pilića.

A onda je došla ptičja gripa.

"Zadužili smo se do bola i nismo mogli vraćati kredit“, prisjeća se Tomislav, "onda smo krenuli u povrće jer je deda nekad radio mrkvu i ciklu za bolnicu u Varaždinu i toplice. Mic po mic, došli smo do 230 hektara zemlje“.

Ratarstvo im je primarno, ali danas se ponovo okreću povrtnim kulturama. Upravo sade industrijsku rajčicu.

Obrađuju 300 parcela u 3 općine

Drožđekovi rade plodored u četveropolju, kukuruz imaju na oko 100 hektara, suncokreta i uljane repice po 40 ha i nešto pšenice. Mijenjaju kulture, da im povrtlarske budu barem četiri godine.

Imaju parcela gdje jednostavno moraju raditi samo ratarstvo, zbog šljunkovitog tla na kojem povrće ne može uspjeti.

"Ali imamo dio polja koja su fantastična za uzgoj korjenastih i gomoljastih biljaka, jer su pjeskovita. Imamo navodnjavanje kap na kap, sad smo kupili još dvije pumpe pa imamo ukupno tri sistema“, ističe Tomislav.

U blizini njihovog OPG-a u općini Petrijanec, nalazi se devijacijski kanal, brana Ormož i hidrocentrala Sračinec. Tamo je prije 50-tak godina navodnjavanju poljoprivrednih površina trebalo biti namijenjeno 3 posto vode, ali to nije zaživjelo jer je uvjet bila komasacija, ispričao nam je Drožđek.

"Šteta da se to nije napravilo, jer do Drave ima svega kilometar, pa je ovdje mogla biti mala Neretva i navodnjavati poljoprivredno zemljište sve do Varaždina“, kaže Tomislav.

Puno vremena gube da dođu od parcele do parcele jer njihova se polja nalaze u okrugu od 15 kilometara, na 300 parcela u tri katastarske općine.

"Trudimo se da ne zaboravimo ni jednu parcelu i da sve bude obrađeno“, ističe Marina, koja sa suprugom provodi 24 sata dnevno i kaže: "ima tu i deranja i vike, dajem otkaz jedanput tjedno, ali odustanem od toga“.

Grlom u rajčice - pogledajte kako je Marina ušla u poljoprivredu

Od ukupnih površina koje obrađuju 50 hektara im je pod povrćem: krumpir, mrkva, a od lani i "kraljica“ rajčica u kooperaciji s Podravkom.

"Lani smo krenuli s dva hektara pokusne proizvodnje industrijske rajčice, a ostvarili smo 130 tona po hektaru što je vrhunski prinos“, govori Tomislav, koji se ove godine nada barem približno takvom prinosu.

Cijene namjeru te kompanije da otkupi svu domaću proizvodnju rajčice, a suradnja prehrambene industrije i poljoprivrednika pokazala se iznimno učinkovitom.

Zašto su ušli u kooperaciju?

Ovaj mladi bračni par ispričao nam je kako je došlo do suradnje s Podravkom.

Prvi kontakt došao je od strane njihovih tehnologa. Izabrana je nova uprava te multinacionalne kompanije "koja malo dugačije gleda na sektor poljoprivrede i općenito na kooperante“ kaže Tomislav, koji je takvo pozitivno okruženje prihvatio kao novu priliku.

Potpisali su ugovor na 10 godina, te dobili svu pomoć kod proizvodnje i financiranju strojeva.

"Do suradnje je došlo na kontakt njihovih tehnologa. Podravka organizira otkup, flance, rasad i hibride u dogovoru s nama, njihovi ljudi prate cijeli proces proizvodnje do same berbe. Jako smo zadovoljni i planiramo dizati površine na 12 hektara“, ističe ovaj poljoprivrednik.

S druge strane, Marina nije bila (pre)optimistična.

"Ja sam se malo bojala, jer je nova kultura u pitanju, Tomo si je dao truda i bio prisutan u svim fazama - i sve kako smo dogovorili, kako je bilo rečeno, tako je na kraju i ispalo“, kaže Marina.

Ove godine su uz pomoć Podravke nabavili sadilicu i kombajn, pa će sadnja ići puno bolje nego lani, kada su ovisili o drugim osobama. Lani su čekali i po dva, tri tjedna da dođu na red za sadnju, koju su završili tek polovicom lipnja.

Ne čekaju EU fondove

Važno im je da sve informacije dobiju na vrijeme, radi planiranja. Imaju grupu na WhatsApp-u u kojoj se s Podravkinim voditeljem proizvodnje dijele informacije o zaštiti, tretmanima, gnojbi na kapaljku, kad se radi fertigacija...

"Ta komunikacija stvarno funkcionira u realnom vremenu" pohvalio je Tomislav.

Transport nakon berbe rade sami jer im je tvornica na 13 kilometara udaljenosti od kuće, pa nemaju potrebu za transportnim kadama.

Kako je u samo godinu dana udvostručena proizvodnja rajčice u Hrvatskoj?

U Varaždinskom kraju vam nema zapuštene zemlje, sve se obrađuje, kažu naši domaćini.

Na gospodarstvu imaju dosta mehanizacije, šest traktora od 40 do 300 KS, sadilicu, kombajn, koje su sami kupili. Nisu se javljali na natječaje APPRRR jer im je to bilo predugo za čekati.

"To je procedura koja traje po četiri godine. Najbolja su bila kapitalna ulaganja, jer si tim novcima stvarno išao kupiti ono što ti treba, a sada u projekt, da bi prošao, moraš staviti pet mašina koje ti uopće ne trebaju i dođeš do iznosa od nekoliko milijuna, a sve sam moraš platiti unaprijed – to treba vrnuti, a trebaš mirno spavati“, objasnio je Tomislav.

Što planiraju dalje?

Zanimalo nas je gdje se vide za pet godina.

"Na moru“, kaže Tomislav, izazvavši nalet smijeha kod svoje supruge koja mu je odgovorila: "Moš mislit... vidimo se ovdje sa 500 hektara“.

Povećanje površina nije neizgledno, jer stariji ljudi s malim parcelama odustaju od proizvodnje i nude Drožđekovima ugovore o zakupu.

Marina je zadužena za upisnike, ARKOD i papirologiju, a Tomislav kaže da bi trebala otvoriti savjetodavni obrt i samo upisnike hendlati, s obzirom da traktor ne želi voziti.

Na OPG-u trenutno imaju zaposlenog radnika, a u planu im je stalno zaposliti još dvoje, ali do dobrih radnika je teško doći.

"Nekoć bi nam srednjoškolci dolazili pitati kada počinje sadnja, berba...htjeli su zaraditi. Danas ih nema. Tada smo radili sve ručno, imali smo lokalne žene u sezoni, ali otišle su u mirovinu, a mladi ne žele to raditi“, priča Marina, a Tomislav dodaje da se od poljoprivrede napravio neki bauk, pa više nitko neće raditi.

Kako bilo, ova će složna obitelj nastaviti proizvoditi hranu i nadaju se da će barem jedno od njihove djece nastaviti taj posao i ostati živjeti na selu.

Pogledajte video: