Proizvodnja paprike - iz rasada ili direktnom sjetvom?

Paprika najbolje uspjeva na zemljištima na kojima više godina nisu gajene biljke iz iste familije: paradajz, krompir, plavi patlidžan, krastavac. Najbolje uspjeva u ratarskom plodoredu, poslije žitarica (strnina), u uslovima navodnjavanja.

Radovi počinju s ljuštenjem strnjišta, đubrenjem organskim (npr. 50-60 t/ha goveđeg stajnjaka) i mineralnim đubrivima: fosforom i kalijumom (50 - 60 kg čistih hraniva po hektaru), jesenjim oranjem na 25 - 35 cm dubine, preoravanjem na 20 - 25 cm u proljeće, a onda se nastavljaju predsjetvenim đubrenjem sa oko 500 kg/ha NPK 15:15:15, predsjetvenom pripremom i rasađivanjem u maju, kada rasad dostigne starost od  45- 50 dana. Prije sadnje može se koristiti herbicid treflan (1,5 - 2 lit/ha, s inkorporacijom nekoliko dana prije sadnje).

Što više berbi, to je veći ukupni prinos

Postoje mnogobrojne sorte paprike razvrstane prema tipu ploda na feferone, šipke, trešnjolike, turšijare, kapije, babure i polubabure, rotunde ili paradajz paprike, te njihove hibride koji su nalik na oba roditelja, na jednog više na drugog manje.

Proizvodnja paprike u plasteniku - od sjemena do ploda

Najviše se gaje ajvaruše, nekada kurtovska kapija, a u posljednjoj deceniji slonovo uvo i druge tog tipa. Mogu da daju prinose oko 60 t/ha. Pravilo u dobijanju visokih prinosa je 'što više berbi, to veći ukupni prinos'.

U plastenicima se najviše gaje šipke. Sa oko 20 berbi može da se ubere i po 100 plodova po biljci. U tunelu treba gajiti papriku uz špagu, na jedno ili dva stabla, sa orezivanjem bočnih grana u samom začetku.

Kad su plodovi potpuno zreli, tad je paprika i najljuća

Profesor dr Ivo Đinović kaže da sve sorte paprike sadrže alkaloid kapsaicin od koga potiče ljutina plodova, kao i čitave biljke. Postoji američka skala ljutine sa "skovil" jedinicama od jedan do 100. Prvih 20 se smatraju za slatke jer čulo ukusa čovjeka ne osjeća tako niske sadržaje kapsaicina kao ljutinu pa prevladava sladak ukus.

"Iznad toga su sve ljuće i ljuće, a pri vrhu skale gotovo toksične. Sadržaj ljutih materija u plodu jedne iste sorte mnogo varira u zavisnosti od starosti (zrelosti) i uslova uspjevanja. Mladi plodovi su slabo ljuti, a sa zrenjem se kapsaicin postepeno nagomilava u perikarpu (mesu) i, pogotovo, u placentama, u narodu poznatim kao 'konci' u plodu. Potpuno, botanički, zreli plodovi, u vrijeme kada je u njima zrelo i sjeme, najljući su", objašnjava Đinović.

Kako uzgojiti papriku u saksiji?

Takođe, klimatski uslovi djeluju na manje ili veće nakupljanje ljutine u plodu. Tako ljute paprike njegovane preko zime ili ranog proljeća u staklenicima ili plastenicima sadrže manje ljutine od plodova iste sorte gajene na polju preko ljeta, što znači da visoke temperature i intenzitet svjetlosti imaju jak uticaj na stvaranje kapsaicina u biljci. Preko zime su plodovi blago ljuti, a preko ljeta 'otrov'!

Tri kilograma začinske paprike po hektaru

Paprika se može proizvoditi iz rasada i direktnom sjetvom. Direktnom sjetvom se najviše proizvodi takozvana začinska paprika. Upotrebljavaju se sorte selekcionsane za tu namjenu. Plodovi su im sitni, sa tankim mesom i visokim sadržajem suvih materija. Kao mladi imaju zelenu, a kao zreli tamno crvenu boju. Njihovo osnovno svojstvo je bogatstvo crvenom bojenom materijom koja se naziva kapsantin.

Što je boja mladih plodova paprike tamnije zelena, to je sadržaj kapsantina u botanički zrelim veći. 

Za sjetvu jednog hektara troši se oko tri kilograma sjemena. Sjetva se obavlja u aprilu. Paprika se sije na dubinu od 1,5 do dva centimetra, sa oko 20 - 25 sjemenki po dužnom metru i međurednim rastojanjem od 50 cm.

Kako se proizvodi rasad paprike?

Postoji više načina gajenja rasada - gustom sjetvom u sandučiće i pikiranjem u toploj leji, sjetvom u toploj leji bez pikiranja, sjetvom u hladnoj leji u tunelima odakle se rasad čupa i rasađuje u drugoj polovini maja i sjetvom u kontejnere za dobijanje rasada sa busenom koji se lako prima i daje najbolje rezultate.

"Kontejneri su neophodni u ranoj proizvodnji za gajenje paprike u zaštićenom prostoru. Ovo je naročito važno kada se ona gaji na foliji jer ukoliko je rasad tanak i čupan, polegne po foliji na zemlji i prži se na suncu. U tom slučaju treba da se oko rasada naspe šaka sitne zemlje, da biljka legne na nju, a ona je mnogo hladnija od folije na suncu", ističe profesor.

Za hektar paprike iz rasada potrebno je oko jedan kilogram sjemena i minimum 100 m/kv. leja u kojima će biti oko 900 dobrih biljaka po m/kv. U gramu sjemena ima od 100 - 140 sjemenki. Sije se na dubinu od jednog do 1,5 cm i zalijeva vodom sa rastvorom fungicida kao što su cineb ili previkur. Bolesti polijeganja rasada se sprječavaju preventivnom zaštitom jer sve može da bude kasno ukoliko se pojavi masovno propadanje uslijed gljivičnih infekcija.

Zašto je potrebno kaljenje rasada?

Prije iznošenja na polje rasad paprike treba da se 'kali', odnosno otkrije i bar nedelju dana izloži prirodnim uslovima kao što su direktna sunčeva svjetlost, hladne noći, kiša, vjetar i sve ono što biljke očekuje tokom života na stalnom mjestu, na otvorenom polju. U protivnom, stablo mladih biljaka može da 'izgori' na suncu, obično sa južne strane, mrtvo tkivo odrveni i ne raste, uslijed čega se stablo krivi, a često i trune na oštećenom dijelu koji je napadnut od saprofita. Ako se sadi u zaštićenom prostoru, kaljenje nije potrebno.

Sjeme za presadnice posijte na vrijeme

"Ako se sadnja obavlja ručno, bolje je iskopati jamiće, zaliti ih i onda saditi, u blato, nego sadilicom, kada žile dobijaju neprirodan položaj. Poslije sadnje obavezno je zalijevanje, kako bi se uspostavio bolji kontakt korijena sa zemljištem. Sa mladim biljkama treba da se postupa nježno, kako bi se izbjegla oštećenja na stablu, lišću i korjenu. Klasična sadnja se obavlja na 50 x 25 cm, po jedna biljka, a dubina sadnje, do kotiledona“.

Redovno navodnjavanje od presudnog značaja

Prvo prihranjivanje obavlja se pred početak cvjetanja, a drugo prije sklapanja redova, oba sa oko 200 kg/ha KAN-a. Đubriva se rasturaju po sredini između redova, potom se obavi okopavanje ili prašenje mašinama, a onda izvede navodnjavanje, kako bi se hraniva rastvorila i postala pristupačna. Pri međurednoj kultivaciji mašinama, treba ostaviti zaštitnu zonu po pet centimetra oko biljke sa obe strane. Redovno navodnjavanje je od presudnog značaja u dobijanju visokih prinosa. U našim klimatskim uslovima izvodi se 10 -12 navodnjavanja sa 20 - 25 lit/m2.

Najprije štititi bakarnim preparatima

Dobro hranjene biljke koje ne pate od stresova kakvi su suša, niske i visoke temperature, previše vlage, nedovoljno osvjetljenje i slično, prirodno su otporne na bolesti te je njihova zaštita svedena na najmanju mjeru. Ona se na polju sprovodi bakarnim preparatima, ubrzo po prijemu, kako bi se spriječila pojava bakterijske pjegavosti i opadanja donjeg lišća. Kasnije se prska i protiv lisnih vaši i pamukove sovice ili kukuruznog plamenca, ako se ukaže potreba. Zbog toga je dobro oko njive sa paprikom posijati kukuruz šećerac, da privuče pažnju plamenca na sebe.