Pripremite zemljište za proljetnu sjetvu povrća

Da bi povrćarska proizvodnja bila što uspješnija, zemljište je neophodno u jesen duboko poorati pa gnojiti stajnjakom ili mineralnim gnojivima. Prije primjene mineralnih hranjiva veoma je bitno utvrditi razinu dušika u tlu da bi se na osnovu toga mogla odrediti i količina tog elementa koja će biti dodana osnovnom gnojidbom i prihranom. 

Brazda ostaje, da bi bolje izmrzla tijekom zime i prikupila zimsku vlagu. Po pravilu, u jesen se obavlja duboko oranje za sve usjeve koji će se sijati u proljeće, osim na nagibima gdje ima opasnosti od erozije tijekom zime, navodi stručnjakinja za povrćarstvo, Slavica Kodžopeljić.

Zimsko oranje i gnojidba za bolji urod povrća

Uzorana zemlja tijekom jeseni i zime nakupi dovoljno vlage za ljetni period, a mrazevi istope grude i unište brojne štetnike i korove u tlu. Pravilna obrada je izuzetno značajna jer treba održati i popraviti strukturu, fizičko-kemijska i mikrobiološka svojstva. To je posebno važno u intenzivnoj proizvodnji, gdje se smjenjuje više usjeva tijekom godine.

Ne orati ponovo na proljeće

Najbolje je zemljište obraditi u jesen u listopadu ili studenom. Duboko zimsko oranje treba obaviti na dubinu od 35-40 cm, gdje se oranični sloj prevrne i izloži utjecaju vlage, zraka i mraza. Dubokim oranjem vlaga se tijekom zimskog razdoblja nagomilava u tlu i s proljeća ono se brzo prosuši tako da se na vrijeme mogu obaviti pripreme za proizvodnju ranog povrća, ističe ova stručnjakinja.

Polja i vrtove koji su u jesen duboko uzorani ne treba orati u proljeće jer se tako gubi puno zemljišne vlage, budući da se na površinu iznose donji slojevi, a vlaga lako isparava.

Poslije oranja - podrljati

Ukoliko je tlo jako zakorovljeno i duboko jesensko oranje ga je sabilo, mora se ponovo odraditi ova operacija. Uzoranu površinu do 15 cm treba još istog dana prodrljati, kako bi se gubljenje vlage svelo na što manju mjeru. Ako se ne odradi u zimskom periodu, u proljeće se primjenjuje plića obrada na 10-15 cm, odmah se kultivira i priprema površinski sloj od pet centimetra za sjetvu.

Na ovaj način se spriječava gubitak vlage na tako pripremljenom tlu. Sjetveni sloj mora biti rastresit, mrvičaste strukture zbog bržeg i ujednačenog nicanja kao i dobrog sklopa biljaka. Na rastresitom i suhom tlu se prije sadnje primjenjuje i valjanje jer omogućava kretanje vlage prema površini zemlje.

Gnojidba ovisi od plodnosti i zahtjeva povrtne vrste koja se uzgaja. Svjež i poluzagorjeli stajnjak se unosi u jesen pred osnovnu obradu, a zagorjeli u proljeće, pred sadnju, podsjeća Kodžopeljić.