Postoji li TomTato - biljka na kojoj istovremeno rodi krumpir i rajčica?

Britanska tvrtka Thompson and Morgan izazvala je veliku pažnju javnosti objavom da je proizvela biljku koja istodobno daje plodove krumpira i rajčice. Riječ je o tzv. "TomTatu", biljci nastaloj cijepljenjem rajčice na krumpir, a ne o genetski modificiranom organizmu (GMO), što su tvorci naglasili od samog početka. Fotografije i video materijali trebali su potvrditi ovaj neuobičajen spoj, no mnogi su i dalje ostali skeptični.

Ovu vijest su prenijeli brojni portali, a foodfacts.news se obratio stručnjacima iz područja povrćarstva kako bi saznali je li takvo što doista moguće.

Cijepljenje u povrćarstvu, praksa stara više od stoljeća

Izvanredna prof. dr. sc. Sanja Fabek Uher s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ističe kako je spajanje dviju vrsta kroz cijepljenje poznato u proizvodnji povrća već desetljećima. "Prvi takvi pokušaji zabilježeni su 1920-ih u Japanu i Koreji, kada su lubenice cijepljene na tikvice kako bi se povećala otpornost na stresne uvjete. Danas je velik dio povrća na tržištu proizveden upravo cijepljenjem, uključujući rajčicu, lubenicu, krastavac, dinju, papriku i patlidžan", kaže Fabek Uher.

Pojašnjava kako je cijepljenje rajčice na krumpir logičan pokušaj jer obje vrste pripadaju istoj botaničkoj porodici. Međutim, upozorava i na izazove: "Potrebno je pažljivo birati kombinacije podloge i plemke jer može doći do njihove inkompatibilnosti, kao i do povećane osjetljivosti na bolesti i štetnike". Sama proizvodnja cijepljenih presadnica složenija je i skuplja jer zahtijeva dvostruki proizvodni proces, precizno usklađivanje sjetve i mnogo ručnog rada.

"Nije ništa novo, ali ima smisla"

Slično razmišlja i prof. dr. sc. Nada Parađiković, umirovljena profesorica Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, koja naglašava da ovakvi pokušaji nisu nikakva novost. "Takva biljka može imati smisla u hobi proizvodnji, ali i kao način da se smanji fiziološki stres u uvjetima loše kvalitete vode za zalijevanje. Postoji i nekoliko znanstvenih radova koji potvrđuju da je spajanje rajčice i krumpira izvedivo".

Prof. dr. sc. Tomislav Vinković s Fakulteta Agrobiotehničkih znanosti Osijek također ističe kako je navedeno istina. "Dakle, moguće je na istoj biljci dobiti gomolje krumpira i plodove rajčice te se takva tehnika uzgoja uglavnom bazira na tehnici cijepljenja", pojašnjava.

Naime, kao i u voćnih vrsta, i kod povrća je moguće primijeniti cijepljenje te u tu svrhu jedna biljna vrsta ili podvrsta služi kao podloga (zbog bujnosti i razvijenosti korijena) dok je druga plemka (nosi svojstvo rodnosti). Prema tome, kaže Vinković, samo je potrebno imati kompatibilne biljne vrste, a najčešće je dovoljno da su iz iste botaničke porodice koje se tada mogu cijepiti jedna na drugu.

Ipak, upozorava kako treba imati na umu da cijepljenje može dovesti do pojave neželjenih bioaktivnih komponenata koje sintetizira podloga, a koje se mogu transportirati u plemku i njene plodove te obrnuto.

Moguće su neželjene posljedice

"Prema tome, iako se ovdje ne radi o genetskoj modifikaciji nego o tehnici uzgoja, odnosno cijepljenju (eng. grafting), svejedno može doći do neželjenih posljedica te prisutnosti neočekivanih bioaktivnih komponenata kao i promjene u metaboličkim profilima kod dijelova biljaka (plodovi, listovi, gomolji i slično) koje tada koristimo kao hranu", kaže Vinković te dodaje:

"Sukladno, sve novo što nam stiže na stol, a rezultat je primjene različitih agronomskih tehnika ili njihovih kombinacija, potrebno je prvo podvrgnuti detaljnim analizama kako bi se uvjerili da je sam krajnji proizvod zaista siguran za ljudsku prehranu".

Na kraju, naš sugovornik zaključuje da cijepljenje različitih biljnih vrsta kao što je to slučaj kod rajčice i krumpira, najčešće neće rezultirati povećanjem prinosa što je zapravo i cilj ove tehnike uzgoja. "Upravo će prinos, kvaliteta te sigurnost takvih plodova ili drugih tehnološki vrijednih dijelova biljke zapravo uvjetovati pojavu takvih biljaka u budućnosti kao i njihov opstanak na tržištu", poručio je.

Dakle, tvrdnja postoji li "TomTato" je točna. Nije čudo moderne biotehnologije niti GMO eksperiment, nego rezultat stoljećima poznate hortikulturne tehnike cijepljenja. Struka potvrđuje da je uzgoj takve biljke moguć, no on je složen, zahtjevan i nerijetko skuplji od standardnog. Dok u komercijalnoj proizvodnji ovakav pristup zasad nema većeg značaja, u hobi uzgoju i u edukativne svrhe može biti atraktivan i koristan primjer kako znanost i praksa mogu spojiti dvije naizgled nespojive kulture.