Podravsko sjemenarstvo dobru korjeniku ima

Da naš portal sve brojnije čitateljstvo ima, potvrđuju i svakodnevni upiti iz područja agrara od kojih se jedan ovih dana odnosio na stare i autohtone sorte salata.

Naravno da smo se za pomoć obratili prof.dr. Zdravku Matotanu, promicatelju i znanstveniku povrćarskog i podravskog sjemenarstva, voditelju Podravkina razvoja i autoru mnogih istraživačkih i praktičnih pokusa i radova poput ovoga sa Zdenkicom Rajn, Dijanom Horvat i Vesnom Samobor.

Tradicijske sorte salata Podravine i Prigorja

Unatoč sve značajnijim smanjenjima biološke raznovrsnosti uzgajanih povrtnih kultura na području Podravine i Prigorja, sačuvan je znatan broj lokalnih populacija i tradicijskih sorti povrća. Najviše njih očuvano je kod samooplodnih vrsta koje se uzgajaju za potrebe vlastitog domaćinstva, kao što su grah i salata.

Tijekom provođenja projekta prikupljanja sjemena starih domaćih sorti povrtnih kultura pomoću školske djece 2007. godine na području Koprivničko-križevačke županije, između ostalog povrća prikupljeno je i 996 uzoraka sjemena salate. Od prikupljenog materijala, 68 primki uvršteno je iduće 2008. godine u kolekcijsko polje Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima radi osnovnog morfološkog opisa i regeneracije. S 12 primki tijekom 2012. godine postavljeni su egzaktni sortni pokusi radi utvrđivanja gospodarskih svojstava i pogodnosti za umnažanje sjemena.

Pokus je postavljen po metodici slučajnog bloknog rasporeda u tri ponavljanja u središnjem dijelu Koprivničko-Križevačke županije u Brđanima Sokolovačkim, sadnjom presadnica na crnu mulch foliju. Osnovnu su parcelicu činila tri reda razmaka 30 cm i dužine 2 m. U svakom je redu posađeno po osam biljaka na razmak od 25 cm. U fazi tehnološke zrelosti, sa svake je parcelice analizirano po 10 glavica, a po pet ih je ostavljeno da potjeraju u sjeme te su poslužile za analize produktivnosti u sjemenskoj proizvodnji.

Ispitivane sorte međusobno su se razlikovale u bitnim morfološkim obilježjima kao što su oblik i veličina lisne rozete te položaj listova u njima, zatim oblik, površina i boja lista te njegova pigmentacija i sjaj. Razlike su utvrđene i u datumu tehnološke zrelosti, prelaska u generativnu fazu i sazrijevanja sjemena.

Od varijeteta capitata u tipu polukristalke, najveći prinos 40 t/ha imala je primka prikupljena u Koprivničkim Bregima, čija je prosječna masa glavice bila 501 g, a kao sjemenjača je dala prosječno 19 g sjemena po biljci, što je adekvatno prinosu od 1.520 kg/ha. Od maslenki, najveći prinos 34 t/ha imala je primka s područja Pešćenika. Njena je prosječna masa glavice bila 420 g. Kao sjemenjača, prosječno je dala 29 g sjemena po biljci, što je 2.320 kg/ha.

Apsolutno najveći prinos 45 t/ha imala je primka varijeteta romana s područja Žabna, čija je prosječna glavica bila mase 563 g, a kao sjemenjača je dala prosječno 19 g sjemena po biljci, što je adekvatno prinosu od 1.520 kg/ha. Provedenim istraživanjima utvrđeno je da na području Podravine i Prigorja još uvijek postoji značajan broj tradicijskih sorti salata dobrih gospodarskih svojstava koje je vrijedno sačuvati, uvesti ih u proizvodnju i organizirati proizvodnju njihova sjemena. Od znanstvenika smo dobili i uzorke sjemena, koje ćemo pratiti u razvoju na povrtnjaku naših čitatelja.