Osnove gnojidbe krumpira

Visoki i stalni prinosi krumpira mogu se postići samo ako krumpir u svim razvojnim fazama, ima na raspolaganju dovoljnu količinu raspoloživih glavnih hraniva (dušik, fosfor, kalij, magnezij). Utjecaj pojedinih hranivih elemenata na prinos krumpira prikkazan je u slijedećoj tablici:

Tablica 1. Utjecaj mineralnih gnojiva na prinos krumpira (Gračan, Todorić 1990)

Prema podacima iz gornje tablice, vidi se veliki učinak mineralnih gnojiva na prinos krumpira, kao i to da se potpuni uspijeh postiže samo gnojidbom sa sva tri osnovna hraniva (dušik, fosfor i kalij).

Računa se da se sa svakim kilogramom čistog dodanog hraniva postiže slijedeće povećanje prinosa:

• 1 kg čistog dušika (N)......................... povećanje prinosa za +90 kg gomolja
• 1 kg fosfora (P2O5)............................ povećanje prinosa za +45 kg gomolja
• 1 kg kalija (P2O5) .............................. povećanje prinosa za +30 kg gomolja

Takvu proizvodnost hraniva moguće je postići samo pri upotrebi optimlanih količina mineralnih gnojiva. Smatra se da je za krumpir optimalna količina i odnos hraniva slijedeći:

• Dušik (N)........... 100 kg/ha
• Fosfor (P2O5).... 120 kg/ha
• Kalij (K2O)........ 200 kg/ha

što čini optimlani odnos NPK od 1:1,2:2.

Od dušičnih gnojiva preporuča se uopotreba amonij-sulfata, ali se uspiješno mogu primijeniti i ostala dušična gnojiva. Od fosfornih gnojiva najviše se upotrebljava superfosfat, ali se mogu primjeniti i ostala fosforna gnojiva (trostruki superfosfat). Kalijeva gnojiva za gnojidbu krumpira ne smiju sadržavati klor. Odavno je poznatno da klor smanjuje sadržaj škroba u gomoljima, da produžava vegetaciju i da smanjuje mogućnost čuvanja krumpira u skladištima. Zato se u gnojidbi krumpira preporuča upotreba kalij-sulfata ili još bolje, kalij-magnezij sulfata (tzv. Patent kalija).

U gnojidbi krumpira vrlo važnu ulogu imaju i organska gnojiva, osobito stajski gnoj i zelena gnojidba. Najekonomičnije količine zrelog stajskog gnoja za krumpir iznose 20-30 t/ha. Za zelenu gnojidbu najbolje je upotrijebiti lupinu ili bob. Uspijela zelena gnojidba vrijedi jednako kao i 5-6 t/ha zrelog stajskog gnoja.

U gnojidbi krumpira veliku važnost ima i način i vrijeme upotrebe gnojiva. Još i danas postoje dileme o vremenu upotrebe stajskog gnoja za gnojidbu krumpira; no bit će najbolje da se vrijeme upotrebe stajskog gnoja uskladi sa vrstom tla. Na laganijim tlima treba ga upotrebljavati kasnije u jesen ili čak u proljeće zbog opasnosti od ispiranja hraniva (dušika). Za teža (glinasta) tla preporuča se upotreba stajskog gnoja u ljetno-jesenskoj fazi obrade tla. Budući da se na tim tlima ne preporuča duboko zaoravanje stajskog gnoja, bit će najbolje da se on zaore drugim ljetnim oranjem na dubinu od 15-20 cm. Ako se to ne učini iz bilo kojih razloga (kasna predkultura) treba ga zaorati jesenskim dubokim oranjem.

Raspored mineralnih gnojiva treba uskladiti sa ritmom rasta krumpira. Polazeći od toga, mogao bi se preporučiti slijedeći raspored gnojidbe:

• 1/2 fosfornih i kalijevih gnojiva zaorati jesenskim dubokim oranjem
• 1/4 fosfornih i kalijevih gnojiva te 1/3 dušičnih gnojiva unijeti u tlo predsjetvenom obradom
• a preostale 2/3 dušičnih gnojiva i 1/4 fosfornih i kalijevih gnojiva upotrijebiti u prihrani krumpira.

Autor: dr.sc. David Gluhić

Foto: RGBStock