OPG Stojanović: Od stočarstva do povrtlarstva uz rijeku Kosovčicu

Goran Stojanović, 45-godišnji poljoprivrednik iz općine Biskupija nedaleko Knina, već gotovo dvadeset godina vodi obiteljsko gospodarstvo koje se kroz generacije mijenjalo i prilagođavalo. Poljoprivreda je, kaže, u njegovoj obitelji tradicija.

"Time su se bavili i moji otac i djed, a ja sam na zemlji praktički otkad znam za sebe. OPG sam otvorio 2003. godine, dok je moj otac još bio živ. Bavili smo se stočarstvom, najprije uzgojem krava. Prije nekih 15 godina proširili smo proizvodnju na ovčarstvo, odnosno uzgoj janjaca", prisjeća se Goran.

U prvim godinama rada, uz ovčarstvo kojim su se bavili tri godine, započeli su i s uzgojem povrća na obližnjim parcelama uz rijeku Kosovčicu, pogodnima za takvu proizvodnju. Godina 2020. označila je prekretnicu za OPG Stojanović i njihov ozbiljniji iskorak u povrtlarsku proizvodnju.

"Cilj mi je bio, kroz različite mjere i edukacije, postupno se prebaciti na proizvodnju povrća. S tim sam krenuo 2020. godine, jer raspolažem zemljom koja je idealna za uzgoj, primjerice lubenica“, dodaje.

Početak povrtlarstva

OPG se nalazi na području općine bogate prirodnim resursima, obradivim zemljištem i rijekom koja dodatno pogoduje poljoprivrednoj proizvodnji. Zemljište koje danas koriste naslijeđeno je još od pradjeda, a uz dvije hektara zemlje uz rijeku, koje su aktivirali za povrtlarstvo, Goran u vlasništvu ima i oko šest hektara brdske zemlje. Dio površina koriste i kroz zakup.

Nekoliko godina paralelno su se bavili uzgojem janjaca i povrtlarstvom, no zbog obima posla Goran je na kraju odustao od ovčarstva, jer mu se, kako kaže, jednostavno nije pokazalo isplativim. Za ozbiljniji početak u povrtlarstvu, ističe, bila je ključna pomoć države, ali i Europske unije.

"Bili su natječaji za nacionalne manjine, oko 8.000 eura te subvencije Šibensko-kninske županije. Sve mi je to uvelike pomoglo, jer bez toga teško bismo mogli aktivirati proizvodnju zbog potrebnih strojeva i ulaganja koja su bila potrebna na početku nove postolovine“, priča nam.

Dobivena sredstva uložena su u pripremu tla i sadnju. Nabavili su freze, polagače folije, traktor, plug, rasipač i sadilice. Dio sredstava osiguran je iz OPG-a, dok je drugi dio financiran subvencijama županije. Mjera 6 odobrena im je 2020. godine, no kako ističe Goran, ona nije bila vezana uz povrtlarsku proizvodnju, već uz usluge u poljoprivredi.

Lubenice, rajčice, paprike...

Danas proizvode različite povrtlarske kulture, među kojima su najzastupljenije lubenice, rajčice, paprike i dinje, dok manji dio proizvodnje čine patlidžan, tikvice i kupus u jesenskom periodu.

"Na početku je bilo puno učenja i testiranja, da vidimo što bi najviše moglo ići, a i sam plasman je bio nesiguran. No, kako živimo uz lokalnu cestu i imamo parcelu preko puta kuće, došli smo na ideju da proizvode plasiramo na kućnom pragu“, objašnjava.

Zbog toga su s vremenom počeli saditi ono za čim postoji najveća potražnja. "Balansirali smo i sadili ono što se najviše traži. Prvenstveno je to lubenica, koja se dosta lokalno kupuje, zatim rajčica, paprika, dinja, a nešto manje patlidžan, tikvice i kupus u jesenskom razdoblju.“

Plasman proizvoda većinom se ostvaruje lokalno, dok manji dio ide na tržnice u Kninu i Šibeniku. Okušali su se i u prodaji putem platforme "Ajmo lokalno".

"Platforma je još u testnoj fazi. Prodali smo neke proizvode, ali u vrlo malim količinama. Pričao sam s kolegama poljoprivrednicima koji su također uključeni i sve je to još na početku. Ideja okupljanja lokalnih OPG-ova je odlična, posebno ako se realizira plan suradnje s restoranima, ali tu vidim i svoj problem - restorani traže veće količine, a ja ih trenutno ne mogu proizvesti jer nemam ni opremu ni kapacitete. Nisam siguran ni jesam li spreman na takav korak. Živimo lijepo i skromno, i zasad nisam siguran želim li se upuštati u nova ulaganja", kazuje nam Goran.

Inicijativa i digitalna platforma Ajmo Lokalno povezuje proizvođače, ugostitelje i stanovnike Šibensko-kninske županije te omogućuje jednostavnu kupnju lokalnih proizvoda izravno od proizvođača. Njezin je cilj jačanje lokalnog gospodarstva, očuvanje baštine i poticanje održive proizvodnje u zajednici. Trenutno je 35 lokalnih proizvođača u njoj.

Dodaje kako bi za ozbiljniji iskorak u tome bila potrebna bolja organizacija. "Ako bi to u budućnosti bilo ozbiljnije, trebala bi postojati adekvatna ambalaža i jasna organizacija, da se zna kome što ide. Plan je dobar, ali treba pronaći tržište. S obzirom da slične ideje postoje i po drugim dijelovima Hrvatske i funkcioniraju, a mi smo tek na početku, mislim da ideja ima puno potencijala", dodaje.

Izazovi proizvodnje

Najveći izazovi s kojima se Stojanovići susreću u povrtlarskoj proizvodnji vezani su s vremenskim nepogodama.

"Uvjeti na poljima znaju biti vrlo teški, osobito kada padne grad - uništi dio proizvoda. Često se pritom ne proglašavaju elementarne nepogode, iako šteta postoji. Ove godine, tuča nam je uništila papriku i do 80 posto usjeva“, kaže.

Sva proizvodnja odvija se na otvorenom. Površine su pokrivene folijom, a navodnjavanje je riješeno sustavom kap na kap, što uvelike olakšava održavanje usjeva. OPG funkcionira kao manji obiteljski posao u kojem aktivno sudjeluju majka Nevenka, supruga Danijela i tri sina. Svi zajedno brinu o različitim fazama proizvodnje, od sadnje do berbe, pa posao postaje i prilika za učenje i zajedničko druženje.

"Sinovi uvijek pomažu kada se nešto sadi, vole biti na njivi. S druge strane dobro im dođe da se malo aktiviraju, maknu od mobitela i prije svega nauče posao. Kompletan posao radimo sami, a plasman proizvoda uglavnom ide na kućnom pragu“, objašnjava.

Sezona proizvodnje započinje u proljeće, dok se priprema tla obavlja tijekom zime. Skidanje folije, frezanje i sadnja traju do početka lipnja, jer ranija sadnja nosi rizik od mraza. Krajem srpnja i početkom kolovoza počinje berba lubenica, što se dobro uklapa u potražnju na lokalnom tržištu.

Budući planovi

Uz rad na OPG-u, Goran radi i četiri sata dnevno u lokalnoj firmi, što mu pruža dodatnu sigurnost. Kaže da većina ljudi s ovog područja koji se bave poljoprivredom to rade uz druge poslovne obveze, često balansirajući između obiteljskih i sezonskih poslova, te da devet od deset njih razmišlja na isti način - kao o izvoru prihoda koji nadopunjuje njihov glavni posao.

U budućnosti razmišlja o proširenju proizvodnje, ali svjestan je ograničenja. "Trajni proizvodi poput luka, kapule, krumpira, mrkve ili celera zahtijevali bi nova ulaganja u strojeve i sadilice. To je nova investicija i novo učenje“, objašnjava.

Na pitanje kako bi opisao život na gospodarstvu, odgovara: "Tko je spreman za malo izazova i stresa, poljoprivreda je divan posao. Može se solidno zaraditi, ali treba imati sigurnost jer neke godine mogu biti teške. Rad na otvorenom nosi rizik, a za ozbiljniju proizvodnju potrebna je i zaštita kroz plastenike ili staklenike", zaključuje.