Nije Jon Snow probao našu pomu, ali da je kuša, tko zna, možda bi ostao živ do kraja serije

Štand OPG-a Ivin dvor na splitskom pazaru toliko je oduševio produkciju HBO-ove "Igre prijestolja“ da je postao kulisa serije. Boje, složenost plodova, autentičnost, sve to navelo je prije desetak godina redateljicu da poželi barem djelić tog šarenila preslikati na ekran.

"Nije Jon Snow probao našu pomu, ali da je kuša, tko zna, možda bi ostao živ do kraja serije", šali se Josip Plazibat, današnji nositelj OPG-a u Donjem Postinju kod Muća koji s ponosom priča o svom djedu koji je još za Kraljevine Jugoslavije seljačkim kolima vozio proizvode na Pazar u Split i Solin. Tu je, na toj zemlji, udaren temelj jednog drukčijeg gospodarskog pristupa, spoj tradicije, znanja i nepresušne ljubavi prema zemlji.

Josip je treća generacija poljoprivrednika koji na šest hektara vlastite i unajmljene zemlje, uz pomoć cijele obitelji, uzgaja na stotine sorti voća i povrća. Stare, zaboravljene vrste koje je izvlačio iz knjiga i sjećanja svojih predaka sada se vraćaju na stolove Dalmatinaca. I ne samo njih.

Nagrađeni soparnik od tikve

Gospodarstvo je, kaže, preuzeo 1992. godine. Nakon djeda, zatim oca koji je posao poljoprivrednika podebljao i uzgojem koka nesilica, OPG-u je udahnuo jedan novi način uzgoja i obrade.

"Naša specifičnost, nije samo u proizvodnji određenih sorti, već i u njihovoj preradi. Soparnik od tikve, jedinstvenost je u tom podmosečkom kraju. Za tu deliciju prije nekoliko godina usvojili smo glavnu nagradu na tradicionalnoj Bučijadi u Ivanić gradu", opisuje nam Josip.

Među prvima su u Dalmaciji počeli saditi te iste buče, zatim batate, a onda se proširili na rajčice, patliđane i papriku...

"Cilj je da budu sorte koje nisu klasične i koristimo isključivo stare, uglavnom ekološki proizvedene", ističe.

Iza svakog njihova štanda pa i onog koji je našao mjesto u svjetskoj produkciji, svake košare tikvica ili patlidžana, stoji puno više od nasmijanog prodavača. Stoji obitelj. Od bake Ive, po kojoj je gospodarstvo dobilo ime, do supruge Jele, tihe heroine koja, kako kažu u selu, "drži tri kantuna kuće“. Tu su i njihove četiri kćeri, Lana, Nina, Filomena i Rita i svaka sa svojim znanjem, ambicijama i rukama spremnim na rad.

"Svi mi sve radimo. Nema kod nas podjele na muške i ženske poslove", govori Jela dok slaže teglice džemova od bundeve, šalše, ajvara i hokaida koje su već osvojile srca kupaca na splitskoj tržnici. Već od ranog jutra, negdje oko pet sati započinje njihov radni dan. Posebno ljeti u vrijeme berbe.

Od polja do stola

"Onda je svaka ručica dobrodošla. Ni kćeri s diplomom nisu pošteđene. Što se tiče prodaje, ja sam već negdje u šest sati na glavnoj splitskoj tržnici dok je svekrva na pazariću u splitskom kvartu Plokite. I tako negdje do jedan sat poslijepodne. Onda natrag u selo i nastavi s pripremom zimnice i ostalih proizvoda, poput ajvara, šalše…", ističe Jela.

Najstarija, Lana, magistrica ekonomije u turizmu, gura ideju "Od polja do stola“. Koncept kojim žele povezati svoju proizvodnju s ugostiteljskom ponudom. Mlađa Nina, sa znanjem iz gastronomije, već slaže jelovnike i sanja o kuhinji gdje će spojiti tradiciju i kreativnost. A dok se planira budući agro-turistički objekt u obiteljskoj kući prekrivenoj lozom, nalik onima iz talijanske Toskane, najmlađe Filomena i Rita već znaju gdje im je mjesto – na zemlji. I u ovoj priči.

"Volim biti ovdje, gdje dišem punim plućima. Selo i seoski poslovi to je ono što me ispunjava", kaže Filomena.

U selu koje je, kao i mnogi drugi dijelovi Dalmatinske zagore, pogođeno demografskim padom, obitelj Plazibat pokazuje kako se život može i mora graditi tamo gdje su ti korijeni. Stoga ako ikad zalutate u Donje Postinje, nemojte tražiti muzeje ni dvorce. Dovoljno je da stanete kraj Ivinog dvora, pogledate kako se u redovima povrća ogleda trud cijele obitelji i shvatit ćete da ovo nije samo gospodarstvo. Ovo je živa galerija boja, okusa i vrijednosti koje ne blijede.