Odrastao je u poljoprivrednoj obitelji - generacije obitelji Usorac živjele su od zemlje. Roditelji, svjesni koliko je to težak kruh, nadali su se da neće nastaviti njihovim stopama, no Nenad se danas bavi pčelarstvom i povrćarstvom
"Unatoč tome što dolazim iz obitelji koja se generacijama bavi poljoprivredom, ja sam krenuo od nule, uz malu financijsku pomoć roditelja. Naime, oni se bave ratarstvom i stočarstvom, a ja sam se odlučio prvo za pčelarstvo, a sada se, odnedavno, bavim i povrćarstvom", priča nam Nenad Usorac iz Glogovca, nedaleko Koprivnice.
Odrastao je u poljoprivrednoj obitelji - generacije obitelji Usorac živjele su od zemlje. Roditelji, svjesni koliko je to težak kruh, nadali su se da neće nastaviti njihovim stopama.
Nakon što je završio Srednju gospodarsku školu u Križevcima te nastavio obrazovanje na Visokom gospodarskom učilištu, dvije je godine radio u tvrtki specijaliziranoj za uzgoj povrća.
"Moji su se nadali da ću se zaposliti, imati sigurnu plaću, a da će život od zemlje ostati rezerviran za slobodno vrijeme uz posao. No, bio sam nezadovoljan plaćom i smatrao sam da moje znanje, vještine i sposobnosti u tom poslu vrijede više od bijednih 780 eura“, dodaje Nenad.
Zemlje nemaju puno s obzirom da se tek nedavno započeo baviti povrćarstvom.
"Bilo nas je strah uzeti prevelik zalogaj, a da nismo znali hoćemo li moći i gdje plasirati proizvode. Trenutno imamo na raspolaganju 2500 kvadratnih metara, od čega je oko 600 kvadrata pod plasteničkom proizvodnjom, ali planiramo to proširiti sljedeće godine na 1,5 hektara pa kako bude, bude“, kazuje nam kroz smijeh.
"Uz med - bagrem, cvjetni i kesten, prodajemo razno sezonsko povrće: salatu, mladi luk, matovilac, špinat, papriku, zelje, kelj, rajčicu i još puno toga. Vodimo brigu da se što manje prska, tretira se samo kada se mora. Poštujemo plodored i, što je najvažnije od svega, roba se bere svaki dan za idući dan“, dodaje.
Od malih nogu Nenad je u poljoprivredi. Zavolio ju je, ispunjava ga i često kaže da zapravo ne zna bi li znao raditi išta drugo u životu.
"Strast, potreba tržišta, neka druga motivacija, mislim da je od svega toga pomalo utjecalo na odluku da se vratim "na zemlju“. Ali i želja da budem sam svoj gazda i da od svoga života barem pokušam napraviti nešto više. Želim da jednog dana svojoj djeci iza sebe ostavim temelje za njihov početak i dam im ‘kruh u ruke’, kao što su meni moji roditelji. To s poslom od 8 do 16 sati i s plaćom od 800 eura - mislim da ne bih mogao“, objašnjava.
Svoje proizvode prodaju na tržnicama u Koprivnici i Đurđevcu, a surađuju i s nekoliko lokalnih fast foodova i restorana. "Nije problem proizvesti“, kaže, "veći je izazov prodati proizvode na tržnici.“
"U početku su svi bili sumnjičavi, jer ima drugih proizvođača koji iz zlobe bace sumnju među kupce da prodajete švercanu robu. U svemu tome morate dobro plivati, dokazivati se, imati kvalitetnu i svježu robu svakog dana te zadobiti povjerenje kupaca. Međutim, najponosniji trenutak u poslu mi je kada mi se na štandu na tržnici vrati poznato lice i kaže: ‘Baš vas tražim, zadnji put mi je vaša roba bila najbolja.’“, kazuje nam.
Rado se prisjeća dana kada se prvi puta pojavio na tržnici u Koprivnici.
"Svi koje sam poznavao su mi govorili da nisam normalan što sam napustio posao, da od poljoprivrede nema kruha i da bi bilo bolje da se vratim na posao. Jedino mi je Mijo rekao ovako: ‘Mali, dođi ovamo, slušaj ti mene -bolje ti je biti najgori gazda nego najbolji sluga“, priča.
U poljoprivredi svaki dan je izazovan. Nenad ne može precizno odrediti koji je bio najveći, ali kada se osvrne unatrag, shvati da mu je najteži bio sam početak.
"Otvaranje OPG-a bio je najteži. Birokracija je složena, zamršena i zbunjujuća čak i onima koji u njoj rade, a kamoli meni kao laiku u toj pravoj džungli administracije i papirologije“, prisjeća se Nenad.
Pčele s kojima se bavi otkako je odlučio pokrenuti OPG predstavljaju mu osjetljivu i bolnu temu.
"Da ste me to pitali prije nekoliko godina, imao bih vam svašta za reći i pokazati - bilo je gotovo 200 košnica, proizvodnja matica, prodaja paketnih rojeva, nukleusa pčela na okvirima. No danas je to ostala samo lijepa uspomena“, kaže.
S obzirom na tešku situaciju u pčelarstvu, niske otkupne cijene meda, poteškoće s plasmanom te smanjenje potražnje zbog profesionalnih pčelara koji gase proizvodnju, danas upravlja sa 70 zajednica. Prvo vrcanje meda ostavilo je na njega snažan i nezaboravan dojam.
"Izvrcao sam 208 kilograma, a u životu nisam vidio toliko meda na jednom mjestu. Razmišljao sam gdje ću ja to i kad prodati, bio sam na sto muka, a na kraju se sve prodalo u mjesec dana“, prisjeća se.
Do sada nije koristio nikakve mjere, ali sljedeće godine definitivno planira aplicirati na neku od aktualnih.
"Cilj mi je prije svega osigurati adekvatno navodnjavanje za proizvodne parcele na kojima će se uzgajati povrće, jer je trenutno sve improvizacija, a znamo da bez vode nema ozbiljne proizvodnje povrća. Dakle - prvo voda, pa onda sve ostalo“, kaže.
Bez odgovarajuće količine vode, biljke su znatno osjetljivije na prirodne nepogode i klimatske uvjete, što može ugroziti cijeli prinos. Što se tiče same proizvodnje, najveći izazov su mu suša i ekstremno visoke temperature.
"Suša može nastati i na 20 stupnjeva Celzijusa, ali tada biljci umjetnim putem, preko navodnjavanja, možete osigurati dovoljno vode. Međutim, kada je temperatura iznad 36, koliko god biljci dali vode, ona je pod velikim stresom i abortira, odnosno odbacuje cvjetove, što rezultira manjim prinosom“, objašnjava.
S obzirom da se bave povrćarstvom, ali i pčelarstvom, posla imaju cijelu godinu.
"U proljeće sadimo mahunarke, krumpir, rano zelje i pripremamo flance rajčice i paprike za ljeto. Tijekom ljeta uzgajamo krastavce, papriku i rajčicu. Na jesen su tu brokula, karfiol, kelj i zelje, a kroz zimu matovilac, špinat, rotkvica i mladi luk. Salata se uzgaja tijekom cijele godine“, priča nam Nenad.
Unatoč brojnim izazovima koje donosi život poljoprivrednika, Nenad s osmijehom priča o svom gospodarstvu.
"Mogu reći da sam zadovoljan svojim poslom jer, koliko god bilo teško, koliko god bilo uspona i padova, na kraju dana u krevet legnem ispunjen zadovoljstvom, a ujutro se budim s voljom i spreman za novi početak“, kaže.
Ipak, posao nije samo pitanje osobnog zadovoljstva. Nenada muči i to što mnogi ljudi još uvijek ne cijene rad domaćih proizvođača. Smatra da bi svijest građana trebala biti drugačija kako bi se više oslonili na tržnice i kvalitetnu domaću hranu.
"Volio bih promijeniti svijest građana da se više okrenu tržnicama i domaćim proizvođačima te da nas više podrže umjesto da kupuju u centrima, gdje je roba uvozna i sumnjive kvalitete. Ipak, mislim da u tom pogledu možda tražim i očekujem malo previše“, kaže.
Nenad i Jelena stalno razmišljaju o tome kako unaprijediti svoje gospodarstvo i učiniti proizvodnju učinkovitijom i kvalitetnijom. Svaki novi korak planiraju promišljeno, vodeći računa o iskustvu i resursima koje trenutno imaju.
"Želimo povećati površine za uzgoj povrća, isfinancirati ozbiljniju opremu za navodnjavanje od one koju sada imamo i dodati još nekoliko kvadrata plastenika. Cilj nam je sustavno razvijati proizvodnju, ulagati u kvalitetu i postupno stvarati uvjete za naprednije tehnologije, korak po korak prema stabilnijem i uspješnijem gospodarstvu“, priča nam Nenad.
Život na gospodarstvu zahtijeva mnogo izazova i truda, pa iskustvo i savjeti koje donosi mogu biti dragocjeni mladima koji razmišljaju o pokretanju OPG-a.
"Prvo bih rekao da, ako planiraju obogatiti se preko noći, neka odmah odustanu. Ako su spremni naporno raditi, probuditi se u 5 ujutro, a leći u 22 navečer, onda neka krenu što prije. Prostora za rad ima, zaraditi se može, robu se može prodati i ima je kome. Marljivim radom mogu očekivati rezultate - ne iz dana u dan, nego iz godine u godinu“, dodaje.
Svoj život u poljoprivredi opisuje u tri riječi.
"Volja, trud i uspjeh. Bez volje nema truda, a bez truda nema uspjeha. Mislim da je to formula za zaraditi novac - jer ako jedno od toga troje izostane, lanac puca i na kraju nema zarade. A ako nema zarade, nema ni novca“, zaključuje.
Fotoprilog
Tagovi
Autor
