"Idu Dalmatinac i Nizozemac saditi pome! Ne, nije šala", kaže Jerko. Potvrđujemo, definitivno nije i ozbiljan je odgovor prekomjernom uvozu, ne samo rajčice. Dugogodišnji prijatelji zakotrljali su sjajnu priču CROP Hrvatska.
"Idu Dalmatinac i Nizozemac saditi pome! Ne, nije šala", početak je to objave Jerka Trogrlića koji je, uz partnera Jana de Jonga, zakotrljao priču koja je u kratkom roku zaintrigirala medije, ali i brojne jedinice lokalne samouprave diljem Hrvatske pa i investitore.
Naime, dvojica dugogodišnjih prijatelja, a sada osnivača tvrtke CROP Hrvatska, odlučila su okrenuti se proizvodnji rajčica. Uložit će, kako je naglasio Jan - ne u apartmane, vile i hotele već u visoko tehnološku stakleničku proizvodnju ove povrtnice.
"Reakcije su izvrsne. Javljaju nam se zainteresirane općine, ali i ljudi koji žele investirati. Dakle, mi još radimo poslovni plan, a javljaju nam se ljudi koji žele ulagati. Nude se i veći iznosi nego smo smatrali da će nam trebati", iskren je Jerko otkrivajući da im je želja staklenike imati na više lokacija.
Gdje će točno biti, ovisi isključivo od blizine potrebne energije jer rajčica zahtijeva toplinu. "Znači, lokacija treba imati višak topline, bilo da su u pitanju geotermalni izvori ili bioenergana. Mora biti ona koja drži vodu. Imati ljude koji se mogu zaposliti i energiju", napominje.
Priča se razrađuje, a jasno im je da bude li staklenik u Dalmaciji, više će se morati hladiti dok će u Slavoniji i na sjeveru Hrvatske tražiti više grijanja, ali i osvjetljenja zbog manje sunčanih dana. A zašto baš rajčice?
Godinama me bode u oči činjenica da Hrvatska, zemlja koja je hranila cijelu regiju, više uvozi nego li izvozi, kaže Jan de Jong.
"Osim što ih privatno obožavam pa i sadim ispred kuće, razlog je što su naši partneri iz Nizozemske specijalizirani za tu proizvodnju. Njihovo znanje je ono što nas je nagnalo da krenemo u ovu priču. Gledajte, mi znamo poduzetništvo, no u poljoprivredi smo dosta skromni sa znanjem. Učimo posljednjih godinu dana, ali zahvaljujući partnerima imamo i taj potrebni know how", otkriva nam.
Naime, obojica su, da se tako izrazimo, digitalci. Jerko je direktor splitske agencija za odnose s javnošću VAJT, a Jan na čelu Webpower Adrije i pokretač inicijative za uvođenja vize za digitalne nomade. Sada su suvlasnici CROP Hrvatska.
Prije osnivanja te zajedničke tvrtke istražili su hrvatsko, ali i europsko tržište te utvrdili da postoji veliki prostor za plasman.
"Prostora vidimo puno više tijekom zime jer ljeti proizvode svi, dok ova tehnologija omogućava visoke prinose i u zimskim mjesecima u kojima smo dosad bili gotovo potpuno usmjereni na uvoz.
Rajčica je vrlo otporna i transportabilna kultura. Dakle, osim ljubavi prema njoj, ovo je čisto racionalna odluka", naglašava Jerko.
Da je uvoz rak rana, shvatio je i Jan de Jong, Nizozemac koji već 14 godina živi kod nas i isto toliko je prijatelj s Jerkom Trogrlićem. "Godinama me bode u oči činjenica da Hrvatska, zemlja koja je hranila cijelu regiju, više uvozi nego li izvozi", napisao je trenutno možda i najtraženiji sugovornik medija. Telefon 'gori' i Jerku, no kaže - Jan prima daleko više poziva i poruka i ispričava se svima kojima se ne stiže javiti. "Pozdrav!", kratko je, dok smo razgovarali s Trogrlićem, uputio i nama između niza poziva.
Postoje u Hrvatskoj pojedinci koji s više ili manje uspjeha prolaze sve muke puta u poljoprivredu, evo stižu im dva nova luđaka, kaže Jerko Trogrlić.
Zaključno, plan tvrtke CROP Hrvatska je iz Nizozemske dovesti suvremenu tehnologiju u poljoprivredi sa samo jednim ciljem - da Lijepa naša ponovno sadi! Prvotni plan bio je podići staklenik površine 50.000 četvornih metara i osigurati posao za 70 ljudi, a planirana vrijednost investicije je bila 100 milijuna kuna. No, s obzirom na zanimanje za priču dvojice prijatelja, poslovni će se plan sigurno dorađivati.
Istina, dodaje nam, na svom putu u agrarne vode otkrivaju 'neke nelogičnosti' u zemlji u kojoj je poljoprivreda kao strateški izbor. Koje točno, nije nam rekao, ali naglašava: "Mislim da postoji dobra volja i u resornom ministarstvu i Vladi da se neke stvari pokrenu nabolje.
Ne radi nas dvojice, već općenito", dodaje sugovornik koji je motivirajuću priču sažeo i u spomenutoj objavi na facebooku: Koristeći znanje i iskustvo nizozemskih stručnjaka u kombinaciji s tradicijom i hrvatskim prirodnim blagodatima želimo se okušati u poljoprivredi i vlastitim primjerom doprinijeti smjeru za koji mislimo da bi ova zemlja trebala ići.
"Postoje u Hrvatskoj pojedinci koji s više ili manje uspjeha prolaze sve muke tog puta, evo stižu im dva nova luđaka", napisao je. Za naglasiti je i da osim na postizanju cilja da zemlja ponovno sadi, rade i na demografskoj obnovi. Ovi obiteljski ljudi zajedno imaju sedmero djece.
"Jan ima četvero, ja troje tako da je na tom polju bolji iako smo krenuli istovremeno. Najstarija djeca su nam sedam godina, a najmlađa 9 odnosno 10 mjeseci. Između je imao jedno više", smije se naš sugovornik koji je i prve korake u poljoprivredi povezao s djecom.
"Sad opet pelene, nespavanje, zubi... Ali šta ćeš kad je gušt", stoji uz objavu loga nove tvrtke poduzetnih prijatelja koji žive u Splitu odnosno Solinu, svakoga su tjedna u Zagrebu, a uskoro ih možda vidite i u blizini svog mjesta življenja. Jer, opcije o lokacijama gdje će biti staklenik(ci) i dalje su otvorene.
Tagovi
Autorica
Đuro Japaric
prije 4 godine
Mogli smo imati i Nizozemski Zakon o nasljeđivanju , ali nametnuše nam BEOGRADSKI ! Bio sam u Nizozemskoj , jednoj od najrazvijenih poljoprivrednih država .