Ljutoman - posadi 50 sadnica ljutih papričica i sve pojede

Vrućina u feferonima potječe od tvari kapsaicin, koja dokazano potiče rad metabolizma te sagorijevanje kalorija, a prema podacima Američkog udruženje za borbu protiv raka postoji jaka povezanost između konzumacije čili papričica i smanjivanja širenja raka prostate.

Stoga, sve je, kažu, dobro, što je ljuto. Prema tome, tridesetogodišnji ljubitelj raznih jačina ljutih okusa, Ivan Novak bavi se uzgojem čili papričica za svoje potrebe.

On je rodom iz Slavonije, a sada živi i radi u Dalmaciji. U Dalmaciju se odselio 2001. godine, gdje je 2011. dobio i obitelj. Kako su mu roditelji još u rodnom kraju uzgajali povrće, odlučio se i sam na to, kako ističe, "zbog očuvanja zdravlja konzumacijom vlastite hrane". Stoga je 20 sadnica raznih sorti ljuth papričica, koje je, kao poklon, dobio od rođaka, odnosno gospodarstvenika iz Slavonije, prigrlio kao dobrodošli proljetni dodatak za pola jutra zemlje gdje nikada ne vlada deficit ljute vrste.

"Odlučio sam se na proizvodnju ljutih papričica za svoje potrebe jer u ovim našim krajevima nema puno proizvođača feferonki u svježem, prerađenom i sušenom stanju, te zato što sam veliki ljubitelji ljutoga, a ako je nešto ljuto, onda su to male papričice koje se uz puno ljubavi i malo pažnje jako lijepo mogu uzgojiti.

Osim klasičnih slavonskih i baranjskih feferona, dičim se feferonima iz Kine i Meksika koje obiluju različitim sortama ovih bogatstava. Posebno bih istaknuo Jalapeno, kao najdražu, ako govorimo o blažim, jer se njezina ljutina po Scovillevoj skali kreće između 2.500 i 10.000 zbog čega ne stvara gorući okus u ustima te se može konzumirati u juhama i varivima.

Draga mi je i “Fire Cracker” čije papričice variraju od bijele, ljubičaste, žute, narančaste pa sve do crvene boje, a koju često stavljam na pizze. Ista daje dobre prinose po biljci i ne zahtjeva puno njege. Potrebito ju je samo s vremena na vrijeme dobro zaliti”, priča Ivan koji se uz Jalepno i Fire Cracker diči još i Carolinom Reaper, Orozcom, Small red cherry-ijem, Jolokiom Purple i još brojnim drugim.

Tijekom jedne proizvodne godine, Novak posadi oko pedesetak "ljutih" sadnica koje mu zbog dobrog zalijevanja, pognojene zemlje kompostom i stajskim gnojem daju obilne prinose. Ogrne ih, dodaje, slamom radi zadržavanja vlage i sprječavanja zatravljivanja površine.

Većinu plodova prerađuje u ljute umake, pekmeze i kečap koje samostalno, s obzirom na to da mu obitelj ne voli ljuto, konzumira čitavu godinu u svrhu očuvanja zdravlja i poboljšanja okusa hrane koja ga zbog svoje ljutine često tjera na plač.

Foto: Ivan Novak