Ivona Andrašić Presečan: Kako je promjena usjeva donijela novi početak obiteljskom gospodarstvu

"Moji roditelji su se bavili ratarstvom cijeli život, uzgojem žitarica i duhanom, ali ja nisam voljela taj posao, pa sam išla kod prijateljice u povrće i uživala. Kada sam 2017. preuzela OPG, dala sam prijedlog svom suprugu zašto mi ne bismo probali zasaditi nešto od povrća", prisjeća se Ivona Andrašić Presečan iz Bušetine, pored Virovitice.

Trenutno obrađuju 33 hektara zemlje, od čega se 26 nalazi u općini prebivališta, dok se 7 nalazi u općini Pitomača. Pod plastenicima imaju 1,3 hektara, u kojima uzgajaju krastavce, rajčice te paprike baburu i rogu.

"I dalje se bavimo ratarstvom, odnosno uzgojem kukuruza, suncokreta, ječma i pšenice. Od povrća, što nisam prethodno spomenula, uzgajamo još lubenice, dinje, tikve, patlidžan, kupus, cvjetaču i šećerac“, ističe Ivona.

Odustali od duhana, započeli s povrćem

Rođena i odrasla na selu, od najranijeg djetinjstva gledala je roditelje kako rade u njivi, koji su joj usadili ljubav prema radu i ljudima, pa nije bilo dvojbe što će joj biti životni poziv.

"Tijekom odrastanja maštala sam o raznim mogućnostima u životu. Završila sam kuharsku školu i radila sezonski posao kao pomoćni kuhar na moru. Ipak, u meni je uvijek bila želja da budem svoj poslodavac i da uživam u blagodatima života na selu te osnujem vlastito gospodarstvo na kojem ću uzgajati kulture koje sama odaberem“, objašnjava.

Zajedno sa suprugom Matijom te roditeljima Ivančicom i Slavkom odlučili su krenuti u zajedničku životnu i poljoprivrednu priču.

"S obzirom da su se moji roditelji bavili drugačijom granom poljoprivrede, naši počeci bili su puni nepoznanica i pitanja, ali nismo odustajali, potražili smo pomoć stručnjaka. Posjetili smo nekoliko dugogodišnjih farmera i s njima podijelili svoje brige i nedoumice“, nadovezuje se.

Dobili su mnoštvo dobrih savjeta, mnogi su ih uputili u razne agencije kako bi što lakše krenuli u jedan novi svijet.

"Najveći izazovi bili su nam odakle krenuti, što sve uzgajati, koja kultura bi bila najbolja i koja bi nam dala dovoljno dobiti od koje bismo mogli živjeti. Odmah po preuzimanju OPG-a izbacili smo duhan iz proizvodnje i zamijenili ga povrćem zato što nisam voljela taj posao niti se od te kulture moglo normalno živjeti“, prisjeća se.

Na samim počecima ponekad su pomišljali da je cilj pred njima nedostižan, no njezina ih je obitelj pratila na svakom koraku, pružajući im nesebičnu podršku i snagu da ustraju.

Ivona je majka četrnaestogodišnje Leone te četverogodišnjeg Tea. Bila je jedna od kandidatkinja na 23. izboru za Najuzorniju hrvatsku seosku ženu, a prošle godine osvojila je plaketu Jutarnjeg lista za najbolju poljoprivrednicu.

"Lani sam dobila i godišnju nagradu Virovitičko-podravske županije, a na poziv zastupnice Sunčane Glavak sudjelovala sam u Bruxellesu na 10. Europskom kongresu mladih poljoprivrednika“, ističe.

Najveći izazov - uzgajanje flanaca

Kao najponosniji trenutak otkako je postala vlasnica OPG-a, ističe onaj kada su ugledali prvi plod koji su sami uzgojili. Bio je to trenutak prepun emocija. Sav trud, predan rad i ljubav spojili su se u jednu cjelinu.

"Zanimljiva anegdota dogodila se kada sam objavila oglas za prodaju svog povrća. Tek kad su kupci došli i zaista ga kupili, shvatili smo da smo doista uspjeli sami uzgojiti nešto što drugi žele“, prisjeća se Ivona.

Njihova radna godina kreće u veljači i traje sve do studenog. Najveći izazovi su im uzgajanje flanaca (presadnica).

"Početkom veljače sijemo prve flance, što znači noćna ustajanja i loženje u plastenicima sve do travnja. Kada dovoljno narastu, presađujemo ih u veće rupe. Zatim slijedi pokrivanje plastenika i postavljanje folija, nakon čega odmah započinje i sadnja“, napominje.

U svibnju siju kulture za vanjsku proizvodnju, a u lipnju ih sade na otvorenom. Srpanj donosi početak branja u plastenicima, dok se tijekom kolovoza, rujna i listopada bere sve, a studeni je rezerviran za raskrivanje i čišćenje plastenika.

"Radimo svi i radimo sve zajedno. Imamo pet prijavljenih radnika, ali i sezonce. Roditelji su velika pomoć i u kućanskim poslovima, čuvanju unučadi, a tako i u poljoprivredi“, naglašava.

Dio sredstava za unaprjeđenje i proširenje proizvodnje dobili su iz fondova Europske unije kroz mjeru 6.1.1. Potpora mladim poljoprivrednicima i mjeru 4.1.1. Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava, kao i od LAG-a Virovitički prsten.

Život u poljoprivredi je uvijek izazovan, ali svaka godina nosi svoju priču i nove lekcije.

"Prošla godina je bila loša zbog suše, prinos je bio nizak zbog velikih vrućina. Za ovu godinu situacija je solidna za povrće, dok je kukuruz ponovno loše podnio sušu. Poprilično smo zadovoljni. Ima stvari koje se mogu poboljšati, ali smo zahvalni i na onome što imamo“, objašnjava.

Budući planovi

Svoje proizvode plasiraju na kućnom pragu i preko interneta, ali i putem otkupnih centara.

"Imamo puno planova, htjeli bismo se proširiti. Svake godine kupujemo zemlju koliko možemo jer je situacija s dodjelom državnog zemljišta loša i to bi se trebalo popraviti. Cilj nam je povećati površine pod plastenicima jer je vanjska proizvodnja puno ugroženija zbog klimatskih promjena i drugih čimbenika“, napominje.

Žele probati uzgojiti i neke druge vrste povrća, otvoriti pogon za proizvodnju zimnice i proširiti tržište. Svi obiteljski planovi usmjereni su isključivo na poljoprivredu – posao koji vole i u koji ulažu mnogo truda i ljubavi, želeći pokazati da se u njemu može uspjeti.

"Savjet za uspjeh je taj da ovaj posao moraš voljeti. Težak je, ali kad vidiš plod koji ste uzgojili, to je nešto prelijepo. Svi smo zajedno u ovom poslu, i obitelj i moji radnici. U poljoprivredi se naradiš, ali i zaradiš! Ona nam daje kruh“, zaključuje.