Hrvati žele Lički krumpir na policama!

Prije 30 godina u organiziranoj proizvodnji proizvodilo se 75.000 tona ličkog krumpira, dok su stvarni brojevi bili i veći. Lika je bila prva regija u bivšoj Jugoslaviji po proizvodnji krumpira.

Tadašnja proizvodnja krumpira u Lici je gotovo 50% sadašnje registrirane hrvatske proizvodnje koja prema posljednjim podacima iznosi 160.847 tona i u stalnom je padu od 2010. godine.

Lika je bila glavna regija krumpira

Danas je situacija s ličkim krumpirom prilično otužna, vrtoglava tonaža svedena je na simboličnih 600 tona koju brojkom i slovom proizvede četiri registrirana proizvođača ličkog krumpira. Za lički krumpir najviše čujemo u kontekstu hrvatskog proizvoda koji ima zaštitu na razini EU, ali ga rijetko viđamo na policama dućana. Više smo bombardirani uvoznim krumpirom, koji svojom kvalitetom ne spada u rang ličkog.

"Naš krumpir je kvalitetniji, ima bolji okus", kaže proizvođač i član Udruge proizvođača Ličkog krumpira Nikola Vidaković te dodaje:

Proizvodimo 600 tona, a bili smo prvi!

"Ovo bolje zvuči dosta subjektivno, ali činjenica jest da naš krumpir ima do 20% više suhe tvari od, na primjer krumpira proizvedenog u Slavoniji. To je odraz načina života u Lici i selekcijskog odabira. Krumpir je mijenjao kruh, bio je glavna prehrambena namirnica. Selekcijom su se ostavljali oni krumpiri koji su imali viši postotak suhe tvari.

Kvalitetu mora pratiti i kvantiteta

Stara hrvatska priča. Imamo kvalitetan proizvod, postoji tradicija njegove proizvodnje i potrošnje, ali u današnjim tržišnim uvjetima ona praktično ne postoji", optimističan je Vidaković.

"Proizvodnja će se širiti. Mi već sada vidimo, kroz prodaju u trgovačkim lancima, osjetimo da je naša proizvodnja znatno manja od potražnje. A nemamo uopće aktivni marketing prema potrošačima", kaže Vidaković.

125 puta manje ličkog krumpira, a potražnja velika!

Nedavno je hrvatski premijer Tihomir Orešković na 1. Danima zaštićenih hrvatskih autohtonih proizvoda kazao kako je će Vlada RH u učiniti sve da kvalitetu hrvatskih autohtonih proizvoda prati i kvantiteta dostatan za izvoz, a sve kako bi se povećao izvoz. Na ličkom krumpiru ima odličnu poziciju da to dokaže.

Povijesne brojke postoje. Dodatan plus jest što bi se gospodarskom inicijativom potaknuo razvoj ovog djela Hrvatske kojem je jedno od glavnih obilježja stvarnog života depopulacija. U suprotnom sve će ostati na lijepim željama, a na hrvatskom tržištu prehrambenih namirnica i dalje će glavne poteze vući uvoznički lobiji kojima rade po principu kupiti što jeftinije i prodati što skuplje. Kvaliteta koju dobiva hrvatski kupac i domaća poljoprivredna proizvodnja su pritom u drugom planu.