Može li energija postati novi urod hrvatskih OPG-ova, što ih koči i zašto je brzina promjena važnija nego veličina zemljišta, doznali smo na AgroRocksu u Osijeku.
U Europi otvorenih granica, poljoprivreda je danas visoko konkurentna djelatnost. Stoga je za konkurentnost hrvatskog agrara nužna primjena novih tehnologija koje mogu osigurati više prinose, uštede, nove proizvode ili pak veće kapacitete.
Snaga hrvatske poljoprivrede leži upravo u njezinoj prilagodbi, jer bez energije nema hrane, a bez promjene nema budućnosti, a za promjenu stava u hrvatskom agraru nužna je sinergija svih čimbenika, čulo se na panelu "Neiskorišteni potencijali poljoprivrede - energija i tehnologija“ na na petoj konferenciji AgroRocks u Osijeku.
"Diversifikacija prihoda je ključna u poljoprivredi. Danas 25-30 posto prihoda dolazi iz potpora, znači mnogi ljudi zapravo žive od njih. U strateškom planu u sljedećem okviru udio potpora smanjuje se sa sadašnjih 35 posto na 15, pa će proizvođači morati pronaći druge načine sufinanciranja“ istaknuo je Nenad Ukropina, direktor ENNA Next d.o.o.
Na to se nadovezao čelni čovjek tvrtke koja u svom portfelju obuvaća gotovo sve sektore poljoprivredne proizvodnje.
"Zlatno vrijeme u poljoprivredi je završilo i moramo tražiti nove načine prihodovanja, na koje način podići produktivnost po našem hektaru. I, naravno da je energetika jedna od grana o kojoj razmišljamo, s tim da imamo jako puno izazova u rješavanju same formalno-pravne procedure“, dodao je Ivan Pandurević, predsjednik uprave Agro Invest Grupe.
Ulaganje u takve projekte ne podrazumijeva samo kupnju opreme i izgradnju elektrane, već i visoke troškove priključka. Primjerice, kod projekta vrijednog četiri milijuna eura, samo priključak može stajati dodatnih dva milijuna.
"Poljoprivreda je poduzetništvo u punom smislu te riječi. Više se ne može promatrati kao djelatnost koja se svodi samo na proizvodnju, jer današnji poljoprivrednik ima brojne uloge – od upravljanja papirologijom, ulaganjima i kreditima do brige o zaštiti usjeva i radu na terenu. U suštini, on je agromenadžer koji svakodnevno spaja poslovne i stručne izazove, rekla je Ana Marija Špicnagel, direktorica IPS Konzalting d.o.o.
Jednostavno rješenje, rečeno je, bi bilo pripremiti fond koji će poljoprivrednicima dati jasnu strategiju, recimo za bioplinska postrojenja. Poljoprivrednik tada zna što je pametno rješenje i ne mora izmišljati toplu vodu.
"Imamo zakonodavstvo, ali ono se nažalost ne provodi. Međuresorna suradnja praktički ne postoji. Iako su zakonski omogućene inovacije, poput plutajućih elektrana koje se rade u Europi, kod nas su takvi projekti zaustavljeni i ono što je novo često se ne dopušta", istaknula je Marina Prusina, direktorica Odjela za upravljanje projektima EnergoVizija d.o.o.
Njihov projekt u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, obuhvaća oko 1300 hektara vodene površine.
Najstarije ribnjačarstvo u Hrvatskoj uvodi novi način korištenja vode
Iako projekt ima velik gospodarski i ekološki potencijal, suočavaju se s ozbiljnim izazovima koje donose klimatske promjene, ponajprije s nedostatkom vode, ključnog resursa za uzgoj ribe i održavanje proizvodnje.
"Proizvodnja ribe je izuzetno energetski zahtjevan proces. Morali smo razmišljati o tome kako napraviti proizvodnju da bude kontrolirana. I smislili smo integrirani gospodarski model koji uključuje poljoprivredu, energetiku i zaštitu okoliša jer je ovo područje Natura 2000“, dodala je Prusina.
Stručnjaci ističu da obnovljivi izvori energije mogu značajno ojačati OPG-ove i pomoći im u suočavanju s krizama.
"Mi trenutačno planiramo graditi 500 kW elektranu na ribnjaku. Ribnjaci imaju brojne aspekte. Prednosti su: ne zauzimaju dodatnu površinu, proizvodnja je energetski intenzivna, paneli se hlade s donje strane što povećava efikasnost, a istovremeno čuvamo ribe od ribojnih ptica koje su veliki problem u Hrvatskoj, poput kormorana, čiji je odstrel zabranjen u područjima Natura 2000. Šteta koju prouzrokuju iznosi milijune eura godišnje“, napomenuo je Pandurević.
Osim fotonaponskih elektrana, razvijaju i bioplinske projekte koji su u određenom statusu. Bioplinska i biomasna postrojenja pružaju oko 8.500 sati godišnje konstantne proizvodnje, za razliku od sunca i vjetra, koji su periodični, dodao je.
Današnje tehnologije osiguravaju produktivnost, ali istovremeno zahtjevaju velike količine energije, a koju možemo značajnije proizvoditi na našim farmama - čime stvaramo uštede, dodatne prihode farmerima, a eko sustavu održivost.
"Produktivnost rada u Hrvatskoj iznosi tek 30 posto u odnosu na Europu. U povrćarstvu primjerice proizvodimo 20 tona po hektaru, dok se u Italiji ili Španjolskoj proizvodi 40 tona. To su elementi koje moramo nadomjestiti da bismo bili konkurentni na europskom tržištu. Moja iskustva govore da svi poljoprivrednici diljem Europe uvijek mogu reći da ne dobivaju dovoljno potpore“, objasnila je Špicnagel.
Stvari se mijenjaju radikalno brzo i potrebno je imati instrumente i mehanizme za praćenje. Svake sekunde može doći do promjene, a ako nema osobe koja upravlja energetskim resursima ili kapacitetima unutar kompanije, to predstavlja problem.
"Prije tri-četiri godine investicija u solarnu elektranu mogla se vratiti za tri godine. Danas se ista investicija ne može vratiti tek za 12 do 15 godina. Ako ste uključeni u virtualnu elektranu, povrat može biti kraći. Trenutno imamo situaciju da u 2.000–3.000 sati godišnje električna energija bude jeftinija od plina, a u približno 500 sati godišnje vam čak plaćaju da je koristite", napomenuo je Ukropina.
Potrebno je stvoriti uvjete da bioplinska postrojenja postanu ostvariva opcija za srednje velika stočarska gospodarstva, čime bi se osigurala prijeko potrebna stabilnost i sigurnost u njihovu poslovanju. "Hrvatska troši oko 100 teravat sati primarne energije godišnje, od čega je 40 teravat sati tekućih goriva, a gotovo 30 sati plina“, dodao je.
U Hrvatskoj imamo tek nekoliko proizvođačkih organizacija, dok je u Belgiji ili Nizozemskoj 85 posto proizvođača organizirano.
"Bioplinska postrojenja su u Belgiji vrlo razvijena, jer su postojale velike kazne i penale ako se poljoprivrednici nisu odlučili za investicije u obnovljive izvore energije“, Špicnagel.
Belgijski primjer i jasno usmjeravanje na bioplinska postrojenja pokazuje što je moguće. Za hrvatsku poljoprivredu važno je govoriti i o ulaganjima u preradu i osnovne infrastrukturne elemente kako bi gospodarstva bila profitabilnija i konkurentnija.
Istodobno, važno je bolje iskoristiti proizvedenu toplinu, povezujući je sa sustavima grijanja u gradovima i ruralnim područjima, kako bi se povećala energetska učinkovitost i korist za lokalne zajednice.
"Neprestano naglašavamo da je poljoprivreda poduzetništvo i u njoj nema velikih i malih, nego uspješnih i manje uspješnih. U Italiji smo vidjeli kako se 250 proizvođača s 250 kombajna udružilo u zadrugu koja otkupljuje lješnjak i pregovara s gigantom poput Ferrera", kazao je Pandurević.
Pobjeda je, istaknuto je, kada proizvođači koji obrađuju manje površine mogu samostalno djelovati. Ako se žele igrati, primjerice burze i otkupa po tržišnim cijenama, svaki proizvođač preuzima odgovornost za odluku kada će prodati robu.
"S druge strane, u Hrvatskoj imamo proizvođačku organizaciju u sektoru ratarstva, gdje se 32 ratara udružilo i proizvodi pšenicu i kukuruz, uključujući durum pšenicu, i plasira proizvod na talijansko tržište. Morali su napraviti iskorak u razmišljanju: ako ne mogu plasirati proizvod doma, traže tržište izvan granica", nadovezala se Špicnagel.
U panel raspravi je naglašeno da uvjete za sufinanciranje iz fondova treba pojednostaviti, jer se postupci često razvuku i do pola godine, unatoč najavama o bržem rješavanju. Predloženo je da se najprije provjeri ispunjava li korisnik osnovne uvjete, a tek zatim započne s pripremom projekta, čime bi se uštedjelo vrijeme i troškovi poljoprivrednika.
"Danas morate imati glavni projekt, troškovnik i svu dokumentaciju spremnu prije prijave, a natječaji se događaju sporadično. Poljoprivrednici su frustrirani jer ne znaju gdje pronaći informacije i kako se nositi s izmjenama“, dodala je ova konzultantica i zaključila "Fondovi nisu bankomat i projekt poljoprivrednika prije svega treba biti profitabilan, jer sada uza sve uložene novce proizvodimo 5 posto manje nego 2010. godine".
U Hrvatskoj već djeluje nekoliko poljoprivrednih kompanija koje su postigle potpunu energetsku neovisnost, što se smatra iznimnim postignućem i na europskoj razini. Sve veći broj poljoprivrednika slijedi taj primjer, prepoznajući koristi održivog energetskog modela.
"Mi gledamo i divimo se takvim primjerima u Hrvatskoj, i oni nam pokazuju da je, bez obzira na probleme s kojima se susrećemo, tako nešto moguće. Ono što se mi trudimo u svakodnevnom životu i radu jest vidjeti što je poduzetnički logično i kako najbrže doći do te točke“, rekao je Ukropina.
Potencijal sektora procjenjuje se na 10 do 20 teravat sati godišnje proizvodnje energije, i to kroz bioplin, biomasu i solarne elektrane.
"Definitivno ono što priželjkujem jest da država bude bolji partner. Priželjkujem da shvatimo potencijal vode kao resursa, koja jednostavno prolazi kroz zemlju. Možemo se organizirati u dvije do tri godine da iskoristimo sve količine vode koje prolaze kroz naše zemljište i iskoristimo ih za ribnjake, za proizvodnju poljoprivrede, za povrće, za gradnju novih elektrana“, pojasnio Pandurević.
Ti isti potencijali vode mogu se koristiti i za borbu protiv poplava, što pruža veliku mogućnost. Svaka novo rješenje olakšava svakodnevni rad poljoprivrednika.
"Međutim za njihov puni učinak potrebna je sinergija svih dionika - kontinuirana suradnja ministarstva, nadležnih institucija i samih korisnika", napomenula je Špicnagel.
"Izračunali smo, a stručnjaci su potvrdili, da će ovo područje za desetak godina, u principu, biti sušno jer nemamo dovoljno vode. Želimo stoga iskoristimo resurse koje imamo i da nas nitko u tome ne zaustavi, jer ćemo na taj način riješiti i problem okoliša. Ako sve presuši, nestat će sve biljne i životinjske vrste koje tamo postoje, zajedno s ribom i hranom", zaključila je Prusina.
Cijelu raspravu pogledajte u video prilogu:
Fotoprilog
Tagovi
Autor
Partner
31000 Osijek,
Hrvatska
e-mail: info@agroklub.hr
web: https://www.agrorocks.com
SASA FRANIC
prije 2 sata
opet hrpa glupih budaletina, beskorisnika, stetocinja i neznalica. opet polumajmuni koji nikada nista u pojloprivredi nisu radili lupaju o nekim tehnologijama u koja eto nas "neuku" poljoprivrednik ne ulaze a trebao bi, jer po njima nasi prinosi nosu dovoljni. i kao to je nas problem. i koja budaletina moras biti da bi govorio da ce se potpore smanjivati u poljoprivredi, a onda lupas o nekim elektranama, koje isto tako postoje samo zahvaljujuci subvencijama, i koje su bez subvencija posve neisplative. a uz to pameniji ljudi od ovog copora kretena vec javno govora da su sve te "obnovljive" elektrane laz i obmana, koja ne radi. i to se vec debelo napusta u svim pametnim drzavama. uglja ima jos za 200 godina i ugalj i nuklearno je buducnost energije, barem jos 200 narednih godina. ali eto gLupa tupa liberalno komunisticki ljeva pogana gamad u EU to nikako ne moze shvatiti, niti ce shvatiti dok ne zbrisemo i sami ne istrjebimo sve te pogane lijevicarske stetocinje i besposlicare. isprike zbog rijecnika, ali ovakve stetocinje i besposlicare i nameetnike drugim rjecima nazivati nije moguce!!