Životinje i bol: Kokoši same sebi daju lijekove za ublažavanje boli

Životinje na mnogo načina obogaćuju okolinu. Zbog toga što su jako važne, također je važno naučiti kako da im ne nanosimo nepotrebnu bol. Kod životinja koje su slične ljudima, poput sisavaca, često je očigledno kad su ozlijeđene. Međutim, ima mnogo toga što nije očigledno. Jedna od tih stvari je i pitanje pomažu li im ublaživači bolova koji djeluju na ljude? Što je životinja različitija, teže je razumjeti njeno iskustvo.

Kod kralježnjaka, uključujući ljude, bol može biti podijeljena u dva posebna procesa. U prvom, živci i koža osjećaju nešto bolno i prenose tu informaciju do leđne moždine. Tu motorni neuroni aktiviraju pokrete zbog kojih se žustro trzamo od opasnosti. Ovo je fizičko prepoznavanje ozljede, koje se naziva nocicepcijom i skoro sve životinje, čak i one vrlo jednostavnog živčanog sistema to doživljavaju. Bez ove sposobnosti, životinje ne bi bile u stanju izbjeći bol i njihov opstanak bi bio ugrožen.

Svijest o opasnosti

Drugi dio je svjesna spoznaja boli. Kod ljudi dolazi do ovoga kada senzorni neuroni u koži naprave drugu rundu veza preko leđne moždine do mozga. Tu milijuni neurona u raznim dijelovima mozga stvaraju osjećaj boli. Kod ljudi se radi o složenom iskustvu povezanom s emocijama poput straha, panike i stresa, koje možemo reći drugima. Teže je pouzdano znati kako životinje doživljavaju ovaj dio procesa, jer većina njih ne može pokazati kako se osjeća.

Poznato je da divlje, ranjene životinje njeguju svoje rane, prave zvukove da bi pokazale uznemirenost i izbjegavaju društvo. Znanstvenici su otkrili da životinje poput kokoši i štakora same sebi daju lijekove za ublažavanje boli ako su ozlijeđene.

Životinje također izbjegavaju situacije u kojima su prethodno ozlijeđene, što nagovještava svijest o opasnosti. Istraživanja kažu da kralježnjaci prepoznaju bol, pa je u mnogim državama ilegalno bespotrebno ozljeđivati životinje.

Što je s vrstama poput beskralježnjaka?

Ove životinje nisu zakonom zaštićene, dijelom, jer je njihovo ponašanje teže razumjeti. Može se pretpostaviti o nekim primjerima koje bilo da nemaju mozak ili imaju vrlo jednostavan mozak kao što su oštrige, crvi ili meduze. Oštriga može ustuknuti kada se poprska sokom od limuna zbog nocicepcije. Međutim, uz tako jednostavan živčani sustav, nije vjerojatno da doživljava svjesni dio boli.

Drugi beskralježnjaci su kompliciraniji, poput hobotnica koje imaju profinjen mozak i smatraju se jednim od najinteligentnijih beskralježnjaka. U mnogim državama, ljudi i dalje prakticiraju jesti žive hobotnice. Također kuhaju žive rakove, škampe, iako se pouzdano ne zna kako to utječe na njih. Ovo predstavlja etički problem, jer se možda ovim životinjama na taj način uzrokuje bespotrebna patnja.

Znanstveni eksperimenti, iako kontroverzni, daju neke nagovještaje

Testovi na rakovima samcima pokazuju da će napustiti nepoželjni oklop ako ih pecnete strujom, ali će ostati ukoliko je oklop dobar. Hobotnica koja prvenstveno povlači ozlijeđeni krak da bi ga zaštitio, riskirat će njegovu upotrebu kako bi uhvatio plijen. To nagovještava da ove životinje prosuđuju u vezi sa senzornim informacijama, umjesto da samo refleksivno reagiraju na bol. U međuvremenu, poznato je da rakovi uporno češu točku na svojim tijelima gdje su primili električne šokove. Čak i morski puževi ustuknu kad znaju da će primiti neugodan stimulans. To znači da imaju neko sjećanje na fizičke osjećaje.

Opširnije o ovoj temi saznajte u video-prilogu ispod: