Zemlja zarasla u šikaru, zakon u birokraciju - tko će pokrenuti hrvatsku poljoprivredu?

Znamo li tko doista provodi programe raspolaganja državnim zemljištem? Što ćemo sa zemljištima zaraslim u šikare ili šume? Kada ćemo imati ažurne zemljišne knjige? Hoćemo li ikada modernizirati Zakon o nasljeđivanju, te time zaustaviti cjepkanje poljoprivrednih gospodarstava? Do kada ćemo tolerirati ruševne objekte u ruralnim prostorima? Možemo li veću vrijednost kreirati iz domaćih šuma?

O svim tim pitanjima, na panelu "Kako domaća poljoprivreda može bolje iskoristiti svoje resurse?" u sklopu konferencije AgroRocks, raspravljali su Vlado Čondić Galinčić iz Hrvatske udruge poslodavaca, Tugomir Majdak državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zdenko Bogović predsjednik Udruge privatnih šumovlasnika, Dražen Tonkovac načelnik općine Čepin i poljoprivrednik i Đuro Japarić poljoprivrednik.

"Nedopustivo je ne proizvoditi hranu, a imati potencijal", poručio je Vlado Čondić Galinčić napominjući da je poljoprivreda kapitalno intenzivno ulaganje. Ako netko svoje novce daje i ulaže, ako radi zemlju praksom dobrog gospodara, proizvodi na toj površini neki proizvod, zapošljava ljude, treba imati osjećaj sigurnosti da će tu zemlju naslijediti.

Koliko je uopće zapuštenih hektara?

Problematika stoga nije samo pitanje Zakona o poljoprivrednom zemljištu koje će se ponovno mijenjati, već i Zakona o nasljeđivanju jer je preko 70 posto poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj vlasništvo privatnih osoba.

"A mi zapravo ni ne znamo koliko zemljišta imamo na raspolaganju. Zadnjih 30 godina se sve vrti oko državne zemlje. Po meni, još veći problem je privatno zemljište za koje zapravo nemamo ni evidenciju, niti znamo koliko je zapušteno", upozorio je.

Prema podacima resornog ministarstva, rekao je Tugomir Majdak, evidentirano je 356.000 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta dok ukupno Državni zavod za statistiku vodi podatak od milijun i pol hektara poljoprivrednog zemljišta koje je u funkciji.

"Od 356 tisuća hektara državnog, 195 tisuća ha je pokriveno koncesijama, zakupom, privremenim ugovorima ili nagodbom i naravno da nismo zadovoljni s tom brojkom. Vidite da je to samo 60 posto", dodao je ističući da je dodatni problem Uredba o deforestaciji koja je srećom odgođena jer bi kao takva spriječila pokušaje stavljanja obraslog i neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta u funkciju.

"Novi zakon o poljoprivrednom zemljištu je predvidio i ovaj segment. U njega ćemo ugraditi da možemo poticati krčenje postojećih obraslih poljoprivrednih zemljišta u funkciju poljoprivredne proizvodnje", pojasnio je.

Đuro Japarić, pak, istaknuo je da moramo riješiti zakon o nasljeđivanju jer kod nas pokretanje ostavinskog postupka u Hrvatskoj nije obvezujuće, pa puno zapuštene zemlje, isto tako i ruševnih kuća, imamo na umrlim osobama. Upozorio je da isto tako Ministarstvo poljoprivrede od 2001. piše neobvezujuće raspolaganje s državnom zemljom. To znači da nema nikakvih kazni za one koji ne provode natječaje i puštaju da isto propada.

Dodjela zemljišta kao gubitak izbora

Pozvao je sve da sjednu i donesu rješenja kao što ga primjerice imaju Nizozemci. Njihov zakon čuva očuvanje gospodarske jedinice. Jedno dijete može prihvatiti nasljedstvo, a za druge postoji model obeštećenja. U slučaju da ga neće prihvatiti nasljednik (u smislu da nastavlja posao, obrađuje zemlju), ono se prodaje i novac dijeli.

"Priznati treba status vlasnicima prema stanju u katastru, a oni umrli u gruntovnici ako nisu zadovoljni - neka se žale. To se mora sjesti i riješiti jer je to u Interesu Hrvatske. Ne zanima me HDZ, ne zanima me SDP, dogovorimo se. Ne možete davati zemlju na potvrdu na jednu godinu i očekivati da mladi vode ljubav bez kontracepcije da nas bude više", slikovito je dodao.

Da se aktualni Zakon o poljoprivrednom zemljištu ipak provodi, tvrdi Dražen Tonkovac. Kaže, oni u Općini Čepin sustavno rade na tome i svaki dan trebaju dobiti suglasnost za dvije i pol tisuće hektara poljoprivrednog zemljišta za natječaj koji stoji u ministarstvu.

"Mislim da će to ovih dana biti gotovo. Poslije toga ide na državno odvjetništvo, potom ide ugovor i ljudi ga dobivaju na 25 godina. Međutim, oni su u obvezi svake godine svoj gospodarski plan dostaviti u općinu da se utvrdi jesu li ga izrealizirali. Karikiram, imate 150 uvjetnih grla, oni moraju svake godine donijeti papir iz agencije da imaju ove godine 150 uvjetnih grla. U suprotnom se raskida ugovor što smo već imali slučaj", naveo je načelnik koji je i sam poljoprivrednik.

Međutim, kaže, masa općina ne provodi zakon jer se ne bave poljoprivredom, ne žive od toga i ne rješavaju jer time gube glasove. "Jedan će dobiti, njih sto neće. Vi gubite 99% glasova, gubite izbore. I to je krucijalni problem", upozorio je i na politički dio koji koči rješavanje ovog problema.

Čišćenje zemlje bi trebalo biti interes države, ali

Hoće li podizanje raspolaganja zemljištem na županijsku razinu to riješiti, dalo bi se raspravljati, dodao je.

Vlado Čondić Galinčić naveo je i da spada u red ljudi koji su očistili 1.000 hektara zapuštene zemlje, radeći u velikim tvrtkama. "To vam je krvav posao gdje ste uložili ozbiljne novce", rekao je i dodao: Prije 10 godina čišćenje hektara zemlje je bilo oko 15.000 do 20.000 kuna, znači između 2.000 i 3.000 eura da bi je priveli svrsi. Ujedno, to je proces koji traje 2-3 godine i ako imate 1.000 hektara znači da ste zarobili 2 milijuna eura, a za prvi urod treba još dvije, tri godine.

"Dakle, vi pet godina ulažete i čekate. I sad mi recite koliko je u Hrvatskoj zemlje tako očišćeno?", upitao je dodajući da je čišćenje zemlje državni interes, no koji se ne rješava.

"A sad ću vam reći zašto još taj zakon nije dobar. Lokalna uprava nema nikakav interes za čišćenje zemlje. Zašto? Zato što kad mi očistimo zemlju i to kao korisnik procjene Hrvatske šume, mi budemo oslobođeni od najma zemljišta, a jedinice lokalne samouprave dobiju nulu", opisao je nedostatke.

Ako su problemi u poljoprivredi sto, u šumarstvu su tisuću

S druge strane, istaknuo je Zdenko Bogović, šumarstvo kao sektor, pogotovo vlasnici, a radi se o 660 tisuća hektara privatnih šuma u Hrvatskoj, gotovo da nisu prepoznati kao značajan resurs za hrvatsku državu.

"Ako su problemi u poljoprivredi sto, kod nas su tisuću", opisao je brojčano. Kaže, katastar i gruntovnica s pozicije privatnih šumovlasnika uopće nije u vidokrugu donositelja odluka. Tu je nasljeđe iz prošlosti, cjepkanje parcela ispod jednog hektara po vlasniku pa i to da mnogi ne znaju uopće gdje je njihova imovina.

"Mi bi voljeli imati jednakopravnost s poljoprivredom. Primjerice, ako ću izvoziti svoj bagrem, moram platiti jedinici lokalne samouprave 10% prihoda vrijednosti tog drveta. Kolega moj ima repu do mene, 100-500 hektara, vozi tu repu i ne mora platiti ništa", opisao je problem.

Ujedno, da bi to drvo odvezao, mora imati i treće tijelo ovlašteno koje mu izdaje papir - teretni list, nekad popratnica. Jedan od proizvoda šume je i divljač, no vlasnicima šuma se uzelo pravo na lov i za to izgubljeno pravo dobivaju 30 centi po hektaru godišnje?!

O čemu se još pričalo, pogledajte u videu panela kojeg je moderirala Zrinka Grncarić.