Film autora Ryana Pagea i Christophera Pomerenkea prati Maynarda Jamesa Keena, pjevača bendova Tool i A Perfect Circle, i spaja ozbiljan pristup proizvodnji vrhunskih vina sa humorom glavnog junaka.
Negdje na polovici filma "Blood Into Wine”, koji prati putovanje Maynarda Jamesa Keena u svijet vinarstva, on u svojoj vinariji susreće američkog komičara Pattona Oswalta. Vino je još mlado, njih dvojica sipaju čašu za čašom i međusobno se šale, ismijavajući jedan drugoga, ali i cijeli "umišljeni” svijet u kojem se američki rock pjevač tih godina kretao.
U kasnijoj sceni, komičarski duo Tim & Eric karikira sommeliere i rituale degustacije do krajnjih granica, izazivajući istovremeno susramlje i smijeh. Reakcije na okuse vina su pretjerane i predramatične, a dok se istovremeno ismijava pretencioznost vinske industrije dokazuju koliko je ponekad degustacija više pitanje statusa i etikete nego samog proizvoda.
Dokumentarni film Blood Into Wine, autora Ryana Pagea i Christophera Pomerenkea iz 2010., prati Keena, pjevača bendova Tool i A Perfect Circle, dok se upušta u proizvodnju u arizonskoj pustinji, u regiji koja se rijetko povezuje s ovom granom poljoprivrede. Film spaja ozbiljan pristup stvaranju vrhunskih vina s humorom i zaraznom osobnošću glavnog junaka.
Radnja ga prati kroz sve faze procesa: od odabira vinove loze i sadnje, preko izazova pustinjske klime, do eksperimentiranja u proizvodnji koja bi u tradicionalnim regijama bila standard. Film ističe njegovu strast, upornost i kreativnost, ali i komične situacije koje nastaju kada se netko iz potpuno drugačijeg svijeta susretne s vinogradarstvom.
Degustacije često odaju dojam ozbiljnosti, ali se ponekad pretvaraju u igru snobizma. Dakle, film upravo naglašava tu pretencioznost, pokazujući kako se rituali i pravila ponekad više koriste za pokazivanje nego za uživanje u vinu. A o tome smo već pisali u filmu "Somm".
Keenan, čiji su djedovi i praujak proizvodili vino u sjevernoj Italiji, osim tržnice u Cornvilleu, Arizona, posjeduje vinarije Merkin Vineyards i Caduceus Cellars u području Page Springs/Cornville, jugozapadno od Sedone, gdje i živi. Keenanova majka preminula je 2003. godine, a on je njezin pepeo rasuo po jednom od svojih vinograda. Kasnije je jedno od svojih vina nazvao po njoj, Cabernet Sauvignon "Nagual del Judith", odajući joj počast i čuvajući njezinu uspomenu kroz svoj rad. Scena u kojoj se prisjeća majke, uistinu je emotivan trenutak u filmu.
Tijekom 2008. godine on i partner Eric Glomski promovirali su svoje proizvode u Whole Foods Marketima u Kaliforniji i Nevadi, a film djelomično prati i tu priču.
I kitove ubijaju, zbog znanosti ili obijesti, ali ponekad i radi preživljavanja
Vizualno, film je zanimljiv: surovi pustinjski pejzaži Arizone u oštrom su kontrastu s profinjenošću nektara, a kroz cijeli dokumentarac provlači se tema strasti i eksperimenta, pokazujući koliko Maynard ulaže osobne resurse i energiju u projekt koji je istovremeno izazovan i inspirativan.
Film je oštar, duhovit i povremeno izgleda gotovo kaotično, ali i u takvom obliku uspijeva biti pametan, pružajući detaljan i poučan uvid u industriju koja ne uvijek rado prihvaća outsidera.
Iako je neujednačen i pomalo nespretno složen, što, po mom mišljenju, ima svoj razlog, Keenan je toliko uvjerljiv kao "glumac”. U jednom trenutku pametan, pristojan i kreativan, a u drugom pun potisnutog bijesa - da je pratiti ga pravo zadovoljstvo.
I tako ovaj dokumentarac postane zanimljiv spoj avanture, rokerske otkačene kreativnosti i vinske filozofije, s obiljem humorističnih trenutaka i šala o ispijanju "savršeno pripremljenih čaša vina“, dok gledatelju pruža osjećaj da je proces proizvodnje istovremeno ozbiljan i zabavan.
Tagovi
Autor