Za mnoge teška godina preživljavanja

Na početku smo još jedne nove i za poljoprivrednike neizvjesne godine. Prošla je bila prevrtljiva sa poplavama u nekim dijelovima Lijepe naše, tučama pa i ekstremno sušnim razdobljima. U većini slavonskih županija proglašavane su i elementarne nepogode. I drugi uvjeti poslovanja iz godine u godinu su sve teži, sve veća ulaganja, a otkupne cijene sve niže.

Vrijeme je zbrajanja rezultata, uloženog i ostvarenog, procjene poslovanja. Nekima je protekla godina bila prijelomna u odlukama čime se i kako dalje baviti. Danas donosimo četiri kratke priče o četiri obiteljska poljoprivredna gospodarstva: o njihovom poslovanju, problemima, ali i ponekim dobrim i ohrabrujućim rezultatima.

Svinjogojci Ledinski će preživjeti ovu godinu

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Barice Ledinski iz Donjeg Fodrovca u Koprivničko-križevačkoj županiji tridesetak se godina bavi svinjogojstvom. Ova vrijedna žena, nekada prvakinja bivše Jugoslavije u oranju, i njezin brat Zvonko, drže 35 krmača, a prasce tove do težine od oko 120 kilograma.

Poljoprivrednici na kraju godine!

"Na početku godine imali smo malo dosta problema sa prašenjem krmača, bilo je dosta pobačaja, vjerojatno zbog lošije hrane, ali se u međuvremenu stanje stabiliziralo i u nastavku godine imali smo uspješnu proizvodnju. Nažalost, ove godine bila je cijena tovljenicima manja. Lani smo za kilogram žive vage dobivali 12-13 kuna, a ove godine 10 kuna. Glavninu smo isporučili jednom mesaru iz Karlovca. No, i uz sve te poteškoće procjenjujemo da ćemo na kraju godine ipak koliko-toliko pozitivno poslovati. Ne sa nekom većom zaradom, ali pokrit ćemo troškove poslovanja i preživjeti ovu godinu", kaže Barica.

Velik im je problem nedostatak poljoprivrednih površina. Barica i njezin brat Zvonko imaju samo desetak hektara zemlje na kojoj siju kukuruz i druge žitarice, a ostatak stočne hrane kupuju. Ove su godne za ishranu svinja kupili su 40-ak tona zrna kukuruza i još nekih žitarica. Na svom gospodarstvu drže i tri krave i tove tri bika. Zadovoljni su što nemaju kredita, ali kasne s uplatama mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Nadaju se da će sljedeća godina biti uspješnija pa da će smanjiti i ta dugovanja.

Umjesto ratarskih kultura djetelinsko-travne smjese

Ova godina bila je prijelomna za Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Slavimira Brkića iz Tomašice kod Garešnice. Jedno vrijeme se dvoumio, a onda načinio velik zaokret u poljoprivredi. Donedavni ratar koji je sijao tradicionalne kulture: kukuruz, pšenicu, soju, ječam i uljanu repicu odustao je od sjetve tih usjeva.

"Proljetos sam pripremio zemljište i na 97 hektara posijao djetelinsko-travne smjese, i sve te površine prijavio u ekološki upisnik. Posijali smo četiri vrste trave: bijelu djetelinu, talijanski ljulj, klupčastu oštricu i vlasulju. Prave rezultate očekujem sljedeće godine. Za prelazak na djetelinsko-travne smjese odlučio sam se jer sam potpisao ugovor za isporuku Tvornici stočne hrane Belje, a javljaju se i drugi kupci. Ima naznaka da bi svoj proizvod mogao izvoziti i u Austriju", objašnjava Slavimir zašto se odlučio za uzgoj djetelinsko-travnih smjesa na velikim površinama.

Dodaje da je od ratarskih kultura odustao zato što su ulaganja iz godine sve veća, a prihodi sve manji zbog niskih otkupnih cijena i nestabilnog tržišta. Zbog nove proizvodnje mora dopuniti i mehanizaciju nabavom kosa, prekretača i preše. Kaže da će se kandidirati i za novac kroz neku od mjera Programa ruralnog razvoja.

Zadovoljan zbog izvoza voćnih sadnica

Iako je i prošla godina bila pomalo prevrtljiva, Zvonko Šporčić, vlasnik rasadnika voćnih sadnica, voćnih podloga i thuja Displantarium iz Starog Petrovog Sela, zadovoljan je kvalitetom sadnica. Nakon obilnijih kiša početkom listopada nastupilo je razdoblje koje je omogućilo kvalitetno vađenje i trapljenje sadnica i njihovu pripremu za prodaju.

Ovaj rasadničar zadovoljan je i dosadašnjom prodajom."Iako nema državnih poticaja za sadnju voćnjaka kako je to bilo nekada, sadnja većih nasada potiče se preko fondova Europske unije i mi dosta pravimo ponude tim većim voćarima. Ljudi zovu, pitaju, svi bi htjeli nešto saditi. Osim toga, dio sadnica prodajemo prodajemo poljoprivrednim aoptekama. Treba istaknuti da su vremenske prilike tijekom studenog i prosinca bile idealne za sadnju i što se tiče vremenskih i zemljišnih uvjeta, pa su to mnogi voćari iskoristili", kaže Zvonko.

Zvonko je zadovoljan i što im se otvaraju tržište u susjednim državama. U Bosnu su izvezli sadnice oraha i lješnjaka, a tamošnji voćari traže i sitno bobičasto voće. Jedan partner iz Slovenije je kupio veće količine voćnih podloga i sadnica i, kako kaže Šporčić, vrlo je zainteresiran za veće narudžbe i sljedeće godine.

"Imamo veliku proizvodnju i otvaranje novih tržišta, osobito u druge države postaje nam sve interesantnije. U zapadneuropskim državama sadnice su jako skupe, i ako se na tom tržištu možemo uklopiti kvalitetom i cijenamam imamo veliku šansu", kaže Zvonko.

Za Ružiće prosječna voćarska godina

Za poznatog voćara Dražena Ružića iz Klokočevika, sela u Brodsko-posavskoj županiji, ova je godina bila prosječna. Kaže nisu izgubili, ali nisu i nešto posebno zaradili. Njegovo Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo voće uzgaja na 12 hektara, od toga najviše jabuke na 7 hektara. Ostatak su marelice, kruške, šljive i trešnje.

"Proizveli smo nešto više od 200 tona prve klase jabuke i oko 50 tona industrijske, jer nam je led načinio štetu. Industrijsku smo izvezli u Sloveniju po cijeni 60-70 lipa za kilogram, a dobar dio prve klase izvezli smo u BiH, po cijeni od 1,5 do 2,1 kune, ovisno o sorti. Cijena je niska, ali smo odmah dobili novac", kaže Dražen. Zadovoljan je što je preko mjere Europske unije zbog ruskog embarga, uspio plasirati i 25 tona jabuka koje su donirane raznim ustanovama.

Ove godine su Ružići posadili još pola hektara voćnjaka i ne planiraju više širiti površine pod nasadima, ali žele uložiti u osuvremenjivanje proizvodnje. Ponajprije u natkrivanje ostatka voćnjaka mrežama protiv tuče, koja im često čini štetu, nadajući se sredstvima iz fondova Europske unije, jer sami ne mogu to financirati.

"Kandidirali smo projekt za mjeru 4.1. Programa ruralnog razvoja, nismo prošli zbog nekih sitnica, pa smo se ponovno kandidirali i nadamo se da ćemo sada imati više sreće", nada se Dražen.