Voćke bez uroda, krumpir ne niče, a masline još ne cvjetaju

Dalmatinski poljoprivrednici više ne razmišljaju o spašavanju uroda, koji će, zbog katastrofalne suše, ove godine biti loš na gotovo svim kulturama, nego traže rješenja kako spasiti same trajne nasade koji su dovedeni u pitanje.

- Trenutno je stanje takvo da su akumulacije vode prazne, jaruge su presušile i vode više nema. Agrotehničke mjere na trajnim nasadima obavljene su samo tamo gdje je vlaga sačuvana u plićim slojevima zemlje. Tamo se mogla obaviti gnojidba i frezanje, što zapravo i ima smisla samo gdje je tlo vlažno.

Na ostalim površinama ni to nije obavljeno, a ako i jest, od takve gnojidbe neće biti učinka, pa se već sada mogu vidjeti dalekosežne posljedice.

Cvatnja kod većine voćki već je završila ili je pri kraju, osim trešnje, ali onaj tko nije uspio dodati vodu, sigurno neće imati što brati. Suša je iscrpila voćku pa je došao u pitanje njezin opstanak. Zato mnogi razmišljaju kako ove godine spasiti stabla, a ne urod.

Čak se i na maslinama vidi zastoj, i one su već trebale krenuti. Svi koji su posadili krumpir, vide da niti niče, niti može niknuti, a s povrćem se još ne ide jer nema vode.

Ni Zrmanja nikada nije tako izgledala kao u zadnje vrijeme. Uvukla se u svoje korito i po tome se vidi koliko je situacija ozbiljna - kaže dipl. ing. Gordana Dragun, voditeljica zadarske Hrvatske poljoprivredne komore.

Nažalost, prognoze su takve da oborina nema na vidiku ni idućih dana, pa ni tjedana, a neka zlokobna predviđanja govore da bi sušno razdoblje moglo potrajati - do rujna, što bi, ako se obistini, značilo pravu katastrofu u poljoprivredi, vodoopskrbi i zaštiti okoliša kojemu bi u tom slučaju mogli zaprijetiti požari.

Ispraznili jezero

Već sada, u ožujku, zadarski vatrogasci imaju posla kao usred ljeta, doduše, dobrim dijelom zbog neodgovornog paljenja korova na otvorenim površinama, ali problem je što je tlo toliko suho da se vatra širi velikom brzinom bilo gdje da se pojavi. Što će tek biti u srpnju i kolovozu?

Dario Buljat jedan je od većih proizvođača jabuka na zadarskoj Baštici. I on muku muči sa sušom. Jabuke imaju plitko korijenje i ne mogu bez vode, pa Buljat za sada natapa nasade vodom iz akumulacije Vlačine. Zaliha vode u tom je jezeru pri kraju, a kad je nestane, plantaži prijeti propast.

- Bit će velikih problema, bojimo se katastrofe ove godine. Pumpe rade već sada u ožujku kao da je sredina ljeta. Suše je bilo i prošle godine, ali je barem akumulacija bila puna u ovo vrijeme, pa smo nekako izgurali. Sada je prazna, a potrebno je pola jezera vode samo za srpanj i kolovoz.

U najgorem scenariju razmišljamo kako sačuvati stabla voćki, jer urod će sigurno biti nikakav. Možda ove godine budemo prisiljeni na nešto što nikada nismo radili i što nije poželjno u poljoprivredi: natapanje vodom iz hidranata, iz gradskog vodovoda, po cijenama pitke vode. Ta voda je klorirana i nije dobra za nasade, ali ako budemo morali spašavati stabla, neće biti drugog izbora - kaže Dario Buljat.

Autor: MIŠEL KALAJŽIĆ