Uz novi ZPP, sporazum s Mercosurom drugi je veliki udar na EU poljoprivrednike

Veliki prosvjed europskih poljoprivrednika u Bruxellesu, održava se u trenutku kada se predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen sprema na put u Brazil, gdje bi trebala pokušati finalizirati sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i zemalja Mercosura, Brazila, Argentine, Paragvaja i Urugvaja.

Istodobno, čelnici država članica EU-a raspravljali su na sjednici Europskog vijeća o novom višegodišnjem proračunu Unije, koji poljoprivrednici ocjenjuju neprihvatljivim.

Prosvjed su organizirale najveće krovne udruge europskih poljoprivrednika, Copa i Cogeca, upozorivši da su i sporazum s Mercosurom i prijedlog proračuna koji slabi Zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP) ozbiljna prijetnja poljoprivrednicima diljem Europske unije.

ZPP kao temelj Europske unije

Zajednička poljoprivredna politika, poručuju prosvjednici, jedan je od temelja Europske unije te ključna za očuvanje sigurnosti hrane i života u ruralnim područjima. Na to je upozorio i hrvatski europarlamentarac Marko Vešligaj, jedini hrvatski član Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta.

"Mnogo sam govorio o potrebi očuvanja Zajedničke poljoprivredne politike i apelirao da se ona sačuva. ZPP je jedan od temelja Europske unije na kojem je cijeli projekt i nastao, a ako je ugrozimo i oslabimo, to više neće biti ista Unija. Ta politika hrani i održava ruralne zajednice", poručio je Vešligaj.

Naglasio je kako ZPP mora zadržati vlastiti proračun i model s dva stupa, od kojih je jedan namijenjen ruralnom razvoju. "Sve drugo je izravan udar na poljoprivrednike i ruralna područja. Bez poljoprivrede nema sigurnosti hrane, a time ni sigurnosti uopće", dodao je.

Sporazum s Mercosurom i dvostruki standardi

Drugi veliki udar na poljoprivrednike, prema riječima sudionika prosvjeda, predstavlja sporazum s Mercosurom. Kritičari upozoravaju da bi taj dogovor bio poguban i za europsku i za hrvatsku poljoprivredu, ali i za potrošače, jer bi na tržište mogla stići hrana proizvedena prema znatno nižim standardima.

Europski poljoprivrednici obvezni su poštivati stroge ekološke, zdravstvene i radne propise, uključujući ograničenja u korištenju pesticida i gnojiva, pravila o dobrobiti životinja te zaštiti okoliša. Ti standardi povećavaju troškove proizvodnje, ali jamče sigurnu i kvalitetnu hranu.

S druge strane, zemlje Mercosura imaju znatno blaže propise u ključnim područjima poput uporabe pesticida, hormona rasta i genetski modificiranih organizama (GMO). Poljoprivrednici upozoravaju da bi, bez učinkovitih zaštitnih mehanizama, takvi proizvodi mogli preplaviti europsko tržište.

EU-Mercosur: Trgovinska prekretnica ili prijetnja europskoj poljoprivredi?

Kao primjer navode nedavni posjet irskog udruženja farmera Brazilu, gdje su, kako tvrde, bez ikakve dokumentacije uspjeli kupiti veterinarske antibiotike i hormone za rast, što ukazuje na slab nadzor u proizvodnji mesa.

Vešligaj ističe da je u Europskom parlamentu predlagao uvođenje tzv. "zrcalnih klauzula", prema kojima bi uvozni proizvodi morali biti proizvedeni prema istim standardima koji vrijede za europske proizvođače.

"Nažalost, taj prijedlog nije usvojen, a zaštitni mehanizmi koje predlaže Europska komisija nisu dovoljni. Zato apeliram na Vladu Republike Hrvatske da ne pristane na ovakav sporazum", rekao je.

Prijetnja obiteljskim gospodarstvima

Sporazum o partnerstvu između EU-a i Mercosura predviđa carinske kvote za uvoz određenih poljoprivrednih proizvoda te ukidanje carina na niz drugih proizvoda, uključujući vino i alkoholna pića. Iako kvote formalno ograničavaju količine, dopušteni uvoz od oko 99.000 tona govedine i čak 180.000 tona peradi uz niske carine, upozoravaju poljoprivrednici, stvorio bi snažnu nelojalnu konkurenciju.

Proizvođači u zemljama Mercosura oslanjaju se na masovnu, visokoindustrijaliziranu proizvodnju s mnogo nižim troškovima, što bi moglo srušiti cijene na europskom tržištu i ugroziti opstanak obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

U Hrvatskoj bi, upozorava Vešligaj, najviše stradalo oko 160.000 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, koja bi se u izravnoj tržišnoj utakmici morala nositi s globalnim korporacijama iz Južne Amerike.