Teška godina za težake Dalmacije

I ova 2012. godina od samog početka krenula je naopako!. Samim početkom s vrlo prevrtljivom i čudnom klimom koja je poremetila početak vegetacije, pa sve diljem proljeća kada su iznenadne nevere praćene snijegom i vjetrovima poharale mnoga polja i objekte, poglavito priobaljem i otocima, s punim pravom može se kazati da je ovo godina, za naše težake upitna. Na području Dalmacije, gdje je počinjeno najviše štete, u velikoj mjeri su oštećeni ili uništeni brojni maslinici, vinogradi, voćnjaci i drugi usjevi. Već tradicionalno mali broj proizvođača osigurava plantaže i usjeve pa u pravilu očekuju da im šira zajednica pomogne u saniranju štete. No i pored svih nastojanju troškove obnove morali su snositi sami. Nakon toga nastupio je period dugotrajne suše a potom vrijeme dugotrajnih kiša. Sve je ovo poremetilo normalan prirast i sazrijevanje plodova.

I ova je godina pokazala kroz nekoliko primjera kako se veoma slabo pripremamo za ulazak u EU; još uvijek vrlo mali postotak obradivih površina navodnjavamo, protugradni sustav veoma slabo funkcionira, nedostatna i tehnički nedovoljno opremljena protupožarna zaštita, kao i niz drugih problema koji muče našeg težaka. Posljednji je trenutak da se mjerodavni pozabave ovim problemima i da djelovanjem i praksom pokažu koliko su stvarno zainteresirani za ulazak u EU.

Samo teoretsko i deklarativno naglašavanje ulaska u EU-u može težake, stvarnim ulaskom, dovesti u veoma težak i bezizlazan položaj. U koliko naš agrar ne dovedemo u, koliko toliko ravnopravan položaj, sa agrarom nekim drugim zemljama koje su ušle u EU a područja Srednje i Istočne Europe, jedino ostaje naše more s kojim možemo nekako konkurirati. No i to može biti upitno, u koliko i nadalje nastavimo sve rasprodavati.

Bilo kako bilo ova će godina za naše težake biti veoma teška i pojedina obiteljska gospodarstva koja su najviše pogođena nedaćama živjet će na rubu egzistencije, pogotovo ako se pridodaju problemi, nesređeno tržište, nelojalan uvoz i skupa voda. Pored svih ovih nedaća ponavlja se već ustaljena priča o tonama neobranog i zaoranog povrća koje težak nije mogao plasirati na tržište.

Tužno je gledati zapuštena polja na kojima trune ljuska muka i znoj. Dokle će to biti tako teško je reći ali da ovo zaista nije pravi put ka EU-i gorka je istina.

Autor: Tomislav Drezga