Sol polako prodire u dolinu Neretve i polja pretvara u slanu pustinju

Neretvanski poljoprivrednici posljednjih dana muku muče sa zalijevanjem povrtnjaka i voćnjaka slanom vodom. Zalijevanje nekvalitetnom vodom, očituje se u smanjenju prinosa te dugoročnoj šteti na trajnim nasadima mandarina, koje ostaju bez lista. Na tako devastiranim plantažama očekuje se znatno manji urod, a upitna je i buduća proizvodnja.

Jure Stanić, poljoprivrednik iz Opuzena upozorava da je salinitet u kanalima za zalijevanje prevelik, pa voda na plantažama prema ušću Neretve uopće nije za upotrebu.

- Zbog zalijevanja slanom vodom već sam imao štete na mandarinama. Isto tako, negativan utjecaj slane vode osjetiti će se tijekom zimskih mjeseci, kada zalijevane mandarine uopće ne mogu podnositi niže temperature, što je bio slučaj ove godine, kaže Stanić, koji je uputio apel nadležnim, gradskim, županijskim i državnim službama za spas donjeg Poneretvlja, koje bi ukoliko se i dalje nastavi prodor slane vode od pitome i plodne doline, nekada zvane hrvatska Kalifornija, moglo postati slana pustinja.

Međutim, apeli neretvanskih seljaka teško dopiru do nadležnih službi u Ministarstvu poljoprivrede i Hrvatskim vodama, koje su još prije nekoliko godina započele projekt obrane od soli, koji je za sada zapeo u formi idejno-projektnog rješenja. Izrađena je studija utjecaja na okoliš i tu je za sada sve stalo zbog besparice u državnoj blagajni.

Tako je projekt navodnjavanja i obrane od zaslanjenja platio danak recesiji, pa neretvanski poljoprivrednici moraju čekati financijski povoljnija vremena. Naime, između Opuzena i Komina bilo je planirano izgraditi branu za obranu od soli.

Pregrada je zamišljena kao laka mobilna konstrukcija, u kojoj pomični dio svojim podizanjem u vrijeme plime kad je prodor mora u Neretvu najveći fizički sprječava prodor slane vode, što omogućava nesmetano korištenje vode iz rijeke Neretve i rukavaca za navodnjavanje poljoprivrednih površina.

Pregrada u podignutom položaju podizala bi razinu vode uzvodno, što bi potiskivalo slanu vodu na veće dubine. Za vrijeme oseke pregrada bi bila spuštena jer je količina dotoka slatke vode iz pravca Metkovića dovoljna za prirodno potiskivanje mora.

Po mišljenju stručnjaka brana bi bila aktivna u ljetnim mjesecima, kada je za niskog vodostaja i najintenzivniji prodor mora u Neretvu, dok bi u zimskom razdoblju mobilna konstrukcija stalno bila spuštena.

Nažalost, za sada se ništa konkretno na terenu nije počelo raditi, pa bi dolina Neretve od hrvatske Kalifornije za nekoliko godina mogla postati slana pustinja, u kojoj više neće rasti mandarine.

Autor: Stanislav Soldo