Propada li poljoprivreda Kine?

Kineske vlasti smatraju da svaka zemlja, kako bi spriječila nestašicu prehrambenih namirnica, mora sama proizvesti najveći dio, ako ne i svu količinu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda - a ne oslanjati se na izvore nepredvidivih svjetskih tržišta. Unatoč tome, poljoprivredni je sustav Kine i dalje neučinkovit. Što je do toga dovelo?

Kineske poljoprivredne površine čine 10% ukupno obradivih površina u svijetu, a hrane 20% svjetskog stanovništva. Smatra se da se tek 1,2% obradivih površina Kine može trajno obrađivati, a ograničene su poljoprivredne površine u povijesti često uzrokovale glad kineskog stanovništva. Prema popisu iz 2011. godine u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 45% radne snage te poljoprivreda čini važan dio kineskog gospodarstva. Od 80-tih godina prošloga stoljeća Kina intenzivno radi na prijelazu na tržišno gospodarstvo te je u razdoblju od 1978. do 2002. godine godišnje povećavala BDP po prosječnoj stopi od 8,5%. Unatoč tome, kineske se pokrajine znatno razlikuju po razvijenosti, kao i po prosječnom BDP-u.

Kina je po površini treća zemlja svijeta, iza Rusije i Kanade, a s 1.4 milijardi stanovnika najmnogoljudnija je zemlja.

Nakon velike nestašice hrane koja je Kinu zadesila 50-tih godina prošloga stoljeća, koja je uzrokovala smrt desetaka tisuća njezinih stanovnika, Kina je poučena tim iskustvom odlučila prkositi svim izgledima, osiguravši svojim brojnim stanovnicima namirnice iz vlastitog uzgoja. No, s današnjim rastom apetita srednjeg staleža, Kina se sve teže može osloniti na vlastitu proizvodnju i situacija se i više nego mijenja. Tako je 2011. godine Kina postala najveći svjetski uvoznik poljoprivrednih proizvoda, piše The Economist.

Korupcija u kineskom agraru

Kineski poljoprivrednici poticani su da proizvode hranu koju bi bilo lakše nabaviti iz inozemstva. Tako je primjerice potican uzgoj žitarica na tlu koje nije pogodno za ratarski uzgoj. Rezultat je veliko stvaranje otpada i zagađenje okoliša zbog uporabe kemikalija namijenjenih za povećanje poljoprivredne proizvodnje. Kemikalije nerijetko završavaju u izvorima pitke vode.

Također, neke od žitarica koje Kina čuva u svojim državnim rezervama, nisu od velike pomoći kada je u pitanju sprječavanje gladi. Korumpirani dužnosnici često kupuju sjeme loše kvalitete po niskim cijenama. Iste proizvode predaju nadređenima kao visokokvalitetno sjeme za koje dobivaju cijenu u skladu s kvalitetom. Razliku potom spremaju u džep.

Ugrožena stabilnost svjetskog tržišta hrane

Subvencije koje Kina daje za proizvodnju u skladu su sa svjetskim normama. No, njih bilježi izrazito povećanje, čak i vremenima kada bogate zemlje smanjuju davanja na poljoprivrednu proizvodnju. Ukoliko se u obzir uzme veličina Kine, subvencije i loše upravljanje žitnicom, postoji bojazan da će doći do utjecaja na stabilnost svjetskog tržišta hrane.

Sve to Kinu itekako košta. Prema procjenama OECD-a (Organisation for Economic Cooperation and Development) Kina je u 2012. godini potrošila 165 milijuna dolara na subvencije poljoprivrednicima - dvostruko više nego pet godina ranije. Smatra se da će troškovi i dalje rasti, osobito zbog nedostatka radne snage koja sve više iz sela seli u gradove u potrazi za poslom.

Smirivanje nemira

Trenutno se u Kini provode rasprave o tome treba li se Kina više okrenuti kupovini hrane na svjetskom tržištu. S izlikom kako ne bi uzrokovali nemire na kineskom selu, vlasti i dalje ograničavaju uvoz prehrambenih namirnica. Jedino što vlast trenutno podržavaja jest ostanak ionako osiromašenih seljaka na neprofitabilnim žitnim poljima.