Projekt "Klub sretnih farmera"

Da hrvatska ekološka proizvodnja ima budućnost potvrđuju aktivnosti supružnika Tomislava i Draženke Rukavine, jednih od najmlađih ekoloških proizvođača biljnih prerađevina od soje, pšenice, pira, ječma.

Supružnici na svojem posjedu u Ivanić Gradu pripremaju sve traženije zdrave proizvode od tofua (sira od soje), sejtana (pšenično meso), tempeha poznatog i kao sojin odrezak, a odnedavno su postali pioniri u proizvodnji miso juhe. Ona je karakteristična za japansku prehranu, u Hrvatskoj se ne proizvodi već se uvozi iz japana.
Rukavine su, kažu nam, svojim novcem pribavili uređaje od pasterizatora do fermentatora i drugih strojeva kako bi ponudili tržištu kvalitetno proizvedenu zdravu hranu. Žitarice dobavljaju iz hrvatskog ekouzgoja pa je tako soja izrastala na slavonskim njivama kod uzgajivača u Račinovcima. Od te zdrave biljke pripremaju tempeh, fermentirani biljni sastav soje obrađen s plemenitom plijesni. To je karakteristično jelo indonezijskog podneblja, a na tržnici Dolac u Zagrebu ovih dana moći će se pronaći jer će Rukavine tamo plasirati svoje proizvode uključujući i miso juhe. Supružnici otkrivaju kako ubuduće nije isključena ni proizvodnja sojina mlijeka i rižinog napitka.

Tomislav Rukavina začetnik je i ideje kluba sretnih farmera koji bi se ustrojio kao klub suvlasnika koji bi proizvodili ekološko mlijeko s certifikatom »idealnog farmerstva«.
»To znači da bi se životinje, ponajprije krave, nakon radnog ciklusa zbrinule u azilu gdje bi život skončale prirodno«, obrazlaže ideju Rukavina. Dodaje kako postoji farma s mini-mljekarom koja se prodaje u okolici Ivanić Grada, a bila bi idealna baza daljnjem ustroju biofarmerstva.
Kako su pregovori u tijeku, Rukavina poziva one sličnih interesa da oživotvore njegovu zamisao. Posebice jer su danas u stresu i životinje koje nemaju dobre uvjete za ispašu, što se odražava i na kvaliteti mlijeka odnosno hrane.

Otkriva kako bi farma bila otvorenog tipa, gdje bi se moglo vidjeti kako se na njoj radi od pripreme hrane za stoku, timarenja, čišćenja, mužnje i drugog. Rad bi pratile kamere, a prihvatljiv bi bio i posao volontera, odnosno posjetitelja rekreativaca koji bi se željeli u tome okušati. Na Rukavininom konceptu uzgoja i proizvodnje biomlijeka pripremalo bi se i pročišćeno maslo, ponajprije za vlastite potrebe, a dio bi išao i za tržište.
Projekt »Kluba sretnih farmera« Rukavina će uskoro predstaviti u Čitaonici »Bogdana Ogrizovića« u Zagrebu. Planova za daljnji gospodarski razvitak Rukavine imaju, ali je kod nas problem odgoda plaćanja koja sve koči.
»Tako se teško razvijamo pa bi zato na tržištu valjalo uvesti reda«, smatraju supružnici ponosni što su ih kao ekoproizvođače izvan Europske unije nedavno posjetili i studenti iz Njemačke kako bi se upoznali s njihovim radom.

Celulozni otpad za prehranu životinja

Miso se radi od fermentiranih žitarica, u pravilu soje, riže i ječma, odnosno različitih kombinacija. Takav proizvod može sazrijevati od tri mjeseca do dvije godine, a zdravstveno je važan jer sadrži enzime koji u probavnom sustavu omogućavaju razgradnju škroba. Rukavine u proizvodnji koriste i »gorku« sol, mineral iz mora koji služi za zgrušavanje proteina u sojinu mlijeku. Celulozni otpad koji stvaraju u proizvodnji (okara) prosljeđuju za prehranu životinja.

Podrška resornih institucija

Rukavine se sustavno educiraju i usavršavaju, a nedavno su bili i na stručnom skupu u Nürnbergu. Bilo bi dobro, ističu, kada bi ih u biološkoj organskoj proizvodnji više podržavale resorne institucije.

Autor: Snježana Rajačić