Prije pet godina samo za Belje Todoriću 101 mil. kn

Ivica Todorić je kroz tri svoje najveće kompanije iz agrarnog biznisa (Belje, PIK Vinkovci i Vupik) u 2014. kroz model izravnih plaćanja za proizvodnju ostvarenu u ratarstvu i stočarstvu, iz državnog proračuna dobio 115 milijuna kuna.

Tko pomisli kako je najveći hrvatski poduzetnik i prošle godine opet profitirao s visokim poljoprivrednim potporama - pogriješio je. Naime, što se tiče potpora, najbolja godina bila je 2009. kada je Todoriću samo za proizvodnju ostvarenu te godine u Belju za potpore iz proračuna isplaćen 101 milijun kuna. Više nego lani, za spomenute iz portfelja koncerna Agrokor, Todorić je dobio i 2007., te godine isplaćene potpore za ove tri tvrtke ukupno su iznosile više od 129 milijuna kuna.

Plus minus potpore

S potporama u plusu prošle godine nije bio ni Marko Pipunić, vlasnik grupacije Žito iz Osijeka. Premda se i on lani sa svojom tvrtkom Novi Agrar našao na listi deset poduzetnika s isplaćenim najvećim potporama, samo kroz tu kompaniju ostao je uskraćen za oko 13 milijuna kuna u odnosu na visinu potpora koju je ostvario za 2007. S nešto manjim minusom suočio se i Stipo Matić, u javnosti prepoznatljiviji po svojim informatičkim tvrtkama Msan i King, koji je svojedobno višak kapitala dobro investirao u proizvodnju hrane, kupivši nekadašnja dva poljoprivredna kombinata: PP Orahovicu i PPK Valpovo. U 2007. za njih je ukupno dobio nešto iznad 29 milijuna kuna, a lani 26,8 milijuna.

115 milijuna kuna dobile su tri Todorićeve tvrtke u 2014. godini

Silaznu putanju na potporama, ali ne dramatičnu, bilježi i Enver Moralić sa svojim Kutjevom. On je, podsjetimo, u 2007. ostvario pravo na 19,7 milijuna kuna dok je za prošlu godinu dobio 17,6 milijuna kuna. Pod ruku s Moralićem mogao bi i vlasnik Osatine, Martin Ervačić, a toj je tvrtki u 2007. kroz izravna plaćanja stiglo 11,7 milijuna kuna, dok je za 2014. pravo na potpore palo na 9,8 milijuna kuna.

Na listi top poduzetnika po visini isplaćenih potpora međutim, ipak ima i onih koji su proteklo razdoblje obilježili s uzlaznom crtom. Tvrtka Širjan jedna je od njih, bavi se tovom junadi koju prodaje i na domaćem tržištu, ali i u zemljama na prostoru Bliskog istoka i sjevera Afrike. Širjani su, a radi se o obiteljskoj tvrtki koja farme ima u nekoliko županija i zapošljava četrdesetak djelatnika, između 2007. i 2014. utrostručili svoje pravo na poljoprivredne potpore, naravno radi kontinuiranog povećanja grla stoke koju u prosjeku godišnje utove. Potpore su im rasle sa četiri na 14,6 milijuna kuna.

Na istim pozitivnim trendovima još više su rasle potpore koje je ostvarila tvrtka Krnjak iz Donjeg Miholjca. Bavi se ratarstvom i stočarstvom, i dok su 2007. njihove potpore iznosile tek 973 tisuće kuna, za 2014. narasle su na gotovo deset milijuna kuna. Vlasnici tvrtke su tri brata Nedjeljko, Mladen i Stipe Mihalj koji su prije desetak godina napustili biznis maloprodaje i okrenuli se proizvodnji hrane, a Krnjak je tek jedna tvrtka iz njihova portfelja, među ostalima, suvlasnici su i Zdenke mliječne industrije. Tvrtka je 2009. imala prihod 21 milijun kuna, dok je 2013. zaključila sa 115 milijuna kuna prihoda.

Bez vizije

Gotovo 35 milijardi kuna (34,57) isplaćeno je iz državnog proračuna kroz model izravnih potpora poljoprivrednim gospodarstvima u razdoblju od 2000. godine i zaključno sa 2014. godinom. Dodaju li se isplaćenim potporama i sredstva iz proračuna koja su u razvoj poljoprivrednih gospodarstava investirana kroz tzv. kapitalna ulaganja, ukupan iznos prelazi 40 milijardi kuna. Unatoč tom, definitivno golemom iznosu, Hrvatska unatrag dvadesetak godina kontinuirano evidentira negativnu bilancu u trgovanju s hranom, uvoz značajno premašuje izvoz.

Nijedna Vlada od osamostaljenja države nije uspjela kreirati dugoročno ostvarivu viziju kojom bi poljoprivreda, odnosno ukupna proizvodnja hrane postala strateška djelatnost na način da optimalno iskoristi izdašne zemljopisno-klimatske prednosti na kojima bi, uz kvalitetan koncept, Hrvatska mogla postati izvoznica, a ne uvoznica hrane. Poljoprivreda je uglavnom tretirana više kao socijalna kategorija nego proizvodnja koja mora ostvariti tržišnu konkurentnost. Ilustrativno to otkrivaju i svjedoče podaci već iz same strukture potpora.

Tako su u 2009. pravo na potpore ostvarila 103.643 poljoprivredna gospodarstva. Iznose veće od milijun kuna dobilo je tek 168 gospodarstava, dok je njih 3.808 primilo potpore veće od 100.000 kuna. Potpore manje od 100 tisuća kuna dobilo je 99.667 gospodarstava, a zapravo gotovo 95 % iz te brojke primilo je manje od 50 tisuća kuna.

Različita križaljka

Struktura potpora u 2013. ima vrlo sličnu križaljku. Rastao je tek broj gospodarstava s potporama većim od milijun kuna, bilo ih je 174. Potpore veće od 100 tisuća kuna no manje od milijun dobila su 2.963 gospodarstva, a u razredu koji je dobio između 50 i 100 tisuća kuna našlo se 4.051 gospodarstvo. Potpora od 50 tisuća kuna minimum je za tržišnu, a ne proizvodnju namijenjenu osobnoj potrošnji. Dok ta lista, nazovimo je "plus 50", ne uključi 15 do 20 tisuća gospodarstava, Hrvatska će ostati ovisna o uvozu hrane iako bi na raspoloživim potencijalima mogla, ne kao sada, hraniti dva nego 15 milijuna osoba.

Izdašno za junad

Poljoprivredno gospodarstvo obitelji Pankretić tovom junadi bavi se desetljećima. Dok su se, sada pokojni otac Joža i sin Božidar rađe bavili politikom te s HSS-om bili zastupnici u Saboru, a Božidar i ministar poljoprivrede, drugi sin Zdravko vodio je gospodarstvo i 2009. ostvario pravo na 458.098 kuna potpore. Božidar se u međuvremenu oprostio s politikom i aktivno okrenuo poljoprivredi, utovljenu junad mahom izvoze, a potpore su u 2014. skočile na 1,87 milijuna kuna.

Izvor: Poslovni.hr, Autor: Božica Babić