Film redatelja Aarona Woolfa "King corn“ iz 2007. godine prati dvojicu diplomaca s Yalea, koji se odluče vratiti u Iowu, posiju kukuruz i usput pokušaju razriješiti problem pretilosti, a nađu se usred priče o američkoj prehrambenoj industriji.
Prvi problem na koji sam naišao, dok sam pisao tekst, bilo je pronaći odakle dolazi ona slavna rečenica. Ono si što jedeš. Ili u nekoj drugoj inačici Reci mi kako se hraniš pa ću ti reći tko si! Je li njemačka tradicionalna? Ili možda Gandhi? Ciceron?
Prije nego je internet došao u naš svijet, kada smo po odgovore morali odlaziti u knjižnicu (mjesto gdje žive knjige, još uvijek - op.a.), pa mi se zbog takve bedastoće nije odlazilo po odgovor, mislio sam da ju je izmislila moja baka.
Naime, svaki puta kada bih se tijekom praznika namrštio na ručak u kojemu su bile mahune ili kelj te "zahtijevao“ kulenove seke ili slanine s jajima, baka bi mi to rekla - i onda ispunila želju. Ipak sam bio muški unuk. Trebalo je vremena da odrastem i dobijem visoki tlak pa da shvatim bakinu poruku.
Scena prva. Glavni junaci našeg filma "King Corn“ Ian Cheney i Curt Ellis, diplomci s Yalea, dijele s nama video snimke iz vremena dok nismo svi imali kameru u džepu. Sjećate se onih starih zrnatih VHS snimki (zabilježenih video kamerom – op.a), na kojima se teško razaznaje je li to tetka ili tetak za svatovskim stolom? Mladići i djevojke surfaju na vodi, njih dvojica se dobacuju lopticom, voze se kamionom prekrasnim krajolicima ruralne Amerike. Svira country.
Kada jedan od glasova u off-u prozbori: "Čuli smo poprilično uznemirujuće vijesti. Jednog dana ćemo umrijeti. I to možda ranije nego smo očekivali. Po prvi puta u američkoj povijesti, naša generacija će imati kraći životni vijek od svojih roditelja. A razlog je ovo što jedemo“. To je bilo to. Dobili su me.
Nakon završetka studija dvojac se seli iz Bostona u Iowu kako bi obrađivali zemlju i uzgajali kukuruz na jednom hektaru površine. Putovanje ih vraća tamo odakle obje njihove obitelji imaju korijene. Usput, Cheney i Ellis istražuju trend povećane njegove proizvodnje njegov utjecaj na američko društvo, ističući ulogu državnih subvencija u poticanju uzgoja ogromne količine.
Nadalje, proučavajući prehrambenu ekonomiju kroz povijest kukuruza u Americi, njih dvojica shvaćaju da ga većina hrane sadrži u nekom obliku. Traje sat i pol vremena, imate ga na YouTubeu. Dva luckasta junaka, koji su zajedno s redateljem AaronomWoolfom pokazali neobičnu količinu topline prema svima koji se pojavljuju u filmu.
Nema vikanja ni upiranja prstom. Nema jednostrane verzije, nego dobro razrađena tema, snimljena na zabavan način. Iako ponavljam, tema nije vesela.
Priča otprilike ide ovako: Kukuruz je sveprisutan u američkoj prehrani čak i ako mislite da ga ne jedete, a poremećena prekomjerna proizvodnja uvedena u Nixonovo doba izravno je pridonijela epidemijskim razinama pretilosti i dijabetesa.
Kada Ellis i Cheney posjete Earla Butza, bivšeg ministra poljoprivrede za vrijeme predsjednika Nixona i Forda, dakle možda i izravno odgovornog za sve što se događa s američkim prehrambenim sustavom, njega se tretira s jednakim poštovanjem kao i poljoprivrednika iz Iowe.
Živimo u sojalizmu - klimatskoj i ekološkoj krizi, a kolonijalizam je živ i zdrav
Kao što je navedeno u filmu, odluke o tome koje se kulture uzgajaju i kako se uzgajaju, temelje se na ekonomskim razmatranjima manipuliranim od strane vlade, a ne na njihovim stvarnim ekonomskim, ekološkim ili društvenim posljedicama.
Ovaj trend prikazan je proizvodnjom kukuruznog sirupa s visokim udjelom fruktoze, sastojka koji se nalazi u mnogim jeftinim prehrambenim proizvodima, uključujući brzu hranu.
Zašto bi uopće gledali 20 godina star dokumentarac o pretilim Amerikancima? Možda zbog iste epidemije koja je zahvatila i nas u EU?
Postoji i mnoštvo dokumentarno-edukativnih naslova na ovu temu kojima nas državne televizije podsjete početkom ožujka, kada se obilježava Svjetski dan debljine. Ali su preozbiljni, čak i osuđujući.
"King Corn" je zabavan i razigran poput glavnih junaka. U isto vrijeme promišljena meditacija o teškoj situaciji američkih poljoprivrednika, koja se može prenijeti i s ove strane Atlantika, koliko i tirada protiv našeg rastućeg struka.
Tagovi
Autor