Poljska kao poljoprivredni uzor

Kad našim poljoprivrednicima spomenete Poljsku, prvo što će vam reći je da su se dobro prilagodili ulasku u EU. To nije daleko od istine, jer Poljska je među malobrojnim zemljama gdje seoskog stanovništva ima sve više, a unatoč turbulencijama na tržištu, rastu i ulaganja u proizvodnju hrane. Poljaci su dobili izdašne potpore iz EU fondova, samo u predpristupnom razdoblju oko 180 milijuna eura na godinu. Danas je Poljska europska prehrambena velesila, koja je u samo godinu dana izvoz povećala za 17%. Pitate se kako?

Problema ima, ali strategija postoji

Mnogi su se Poljaci poljoprivredom bavili na način da su svaštarili, baš kao i u Hrvatskoj. Danas razvijene tvornice, a prije samo 15 godina farme s osam krava. Ulaganja su im djelomično olakšali europski fondovi pa su tako za kupnju opreme iskoristili sredstva iz programa SAPARD. Država subvencijom kamata, a mljekare s kojom surađuju uvjetima kreditiranja, omogućili su nekima korištenje preferencijskih kredita. Priželjkuju ipak veću cijenu mlijeka od sadašnjih 37 eurocenti, ili 1,50 zlota. To je, kažu neka srednja cijena, a uz troškove stočne hrane bilo bi to sve skupa isplativo i ekonomičnije da je cijena barem 1,70 zlota.

Problem je, između ostalog i zemlja. Zbog visoke cijene, zemlju rijetko tko kupuje. Češće ju uzimaju u najam, koji stoji i do 400 eura/ha. Zemljišta koja su u privatnom vlasništvu sigurno neće promijeniti cijenu, a poljoprivrednici koji hoće kupiti još zemlje, morali bi platiti jako puno. Zemljišta su jako loše kvalitete pa se tako stočari oslanjaju sviše na kupnju stočne hrane, nego na uzgoj.

Poljska je inače četvrti proizvođač mlijeka u EU, iako su i oni od ulaska u EU pretrpjeli znatna smanjenja broja OPG-ova. No ipak, proizvodnja im je sa 6 i pol milijardi, porasla na 10 milijardi litara mlijeka. U zemlji gdje postoji i oko 200 prerađivača mlijeka, specifičnost je i velika konkurencija mljekara na domaćem tržištu. I dok se mljekari ne žale previše, svinjogojci, prerađivači i proizvođači mesa kažu kako je ta grana pala na razinu na kojima nije bila od 60.-ih godina prošlog stoljeća. Nakon što su 2000.-ih podignuli kredite i modernizirali farme, sada stagniraju. S 25 milijuna svinja u 20 godina su došli na 15 milijuna.

Bez snažne potpore države misle da će poljskim farmerima biti jako teško razviti svinjogojstvo. I sam ministar je svjestan da su potrebna nova ulaganja da bi se obnovila ta grana, a priliku za daljnji razvoj vidi i u jačanju izvoza. Iako je orijentacija prema tržištu Europske unije, postoji i suradnja s Japanom, Korejom, Singapurom, afričkim državama, SAD-om i Kanadom, a jako su im važna i istočna tržišta.

Najrasprostranjeniji poljski proizvodi odišu kvalitetom

Iz Poljske uvozimo više nego što izvozimo, između ostalog i njihov najrasprostranjeniji proizvod, jabuku. Oni vole hrvatsku vegetu, a zašto to ne bi postalo i hrvatsko vino? Poljaci su udruživanjem došli do fondova i s dobrim idejama osvojili tržište. Poljska je i druga po proizvodnji rajčice u Europi.

Iz Fonda za ruralni razvoj, neki su ostvarili povrat čak polovine uloženog novca. Sve što su izgradili, potpomognuto je novcem iz fondova EU, a mnogima je to bila zajednička investicija i tako im je bilo lakše ostvariti planirana ulaganja. Živnula je cijela poljoprivreda, a mnogo ljudi pronašlo je i posao. Potražnja rajčice u Rusiji i domaćim supermarketima jamči daljnju zaposlenost, dok na inozemnim tržištima moraju konkurirati nižom cijenom. Na domaćem tržištu uživaju povjerenje kupaca, jer ovakva pink rajčica kakvu proizvode, pravi je hit, i unatoč tome što je skuplja od crvene - više se kupuje. Prije mnogo godina sadile su ju njihove bake u svojim vrtovima, a sada ljudi prepoznaju tradiciju i dobar okus, i povezuju ju s naslijeđem svojih predaka.

Imaju i još jednu domaću poslasticu, a to je svježi kravlji sir doveden do stadija stvaranja gljivica, a zatim popržen na maslacu i soli, ponekad začinjen kimom. Prije 30-ak godina taj su sir počeli industrijski proizvoditi, a sada je i zaštićen. 2007. je postao prvi poljski proizvod sa europskom zaštitom geografskog podrijetla. Certifikat za sir obnavljaju svake godine, a to olakšava prodaju mlijeka, jogurta i ostalih prerađevina. Zadruga pod kojom ga proizvode ujedinjuje 70 poljoprivrednika koji su njezini vlasnici. Svoj proizvod promoviraju u skladu sa zahtjevima tržišta kako bi ga mogli bolje i prodati. Što ga bolje prodaju, bolje i plaćaju poljoprivrednicima za sirovine kojima ih opskrbljuju. Kod kupnje mlijeka traže iznimnu kakvoću. Iako izvoze tek u iznimnim situacijama, proizvedu 500 tona sira na godinu, a njihovi su proizvodi sinonim za kvalitetu.

Prema poljskom primjeru, vidimo kako je ipak moguće, ukoliko se krene u dobrom smjeru, smjeru specijalizacije i usmjeravanja proizvodnje pomoću prepoznavanja glavnih strateških razvojnih ciljeva, poljoprivredu Hrvatske dovesti na razinu kakvu i zaslužuje.

Foto: freepik.com