Poljoprivrednik Otto von Bismarck, prije nego postaje kancelar napustio je studij agronomije

Otto von Bismarck jedan je od najutjecajnijih državnika 19. stoljeća i ključna figura stvaranja moderne Njemačke. Kao pruski premijer i ministar vanjskih poslova, a potom i prvi kancelar Njemačkog Carstva, poznat u povijesnim publikacijama pod nadimkom "Željezni kancelar", Bismarck je između 1862. i 1890. godine snažno oblikovao političku kartu Europe i trajno obilježio njemačku povijest.

Ipak, manje je poznata činjenica da se Bismarck u mladosti bio poljoprivrednik i da je njegov životni put započeo daleko od diplomatskih salona i elita. Rođen je 1. travnja 1815. godine na obiteljskom imanju Schönhausen u pokrajini Saska-Anhalt, gdje je odrastao u okruženju velikih poljoprivrednih površina i snažne stočarske proizvodnje.

Bismarck nije bio samo političar u prolazu - on je bio Junker, što u pruskom kontekstu znači da je bio pripadnik zemljišnog plemstva. Dakle, da, on je bio veleposjednik i poljoprivreda mu je bila "u krvi", ali ne na način da je sam orao njive. Inače, Junkeri su bili konzervativna klasa posjednika zemlje, uglavnom iz sjeveroistočnih dijelova Pruske, s dubokim utjecajem na prusku vojsku i državnu upravu.

Na obiteljskom posjedu Schönhausen veličine 500ha ostao do 1834. godine, kada odlazi na Sveučilište u Greifswaldu i upisuje Poljoprivredni fakultet.

Prema zapisima suvremenika, Bismarck se nije baš isticao kao uzoran student. Opisivan je kao sklon provodima, a omiljeno piće mu je bio spoj piva i šampanjca. Studij poljoprivrede ubrzo je napustio, a nakon smrti majke vraća se na imanje u Schönhausenu.

Ondje se njegova obitelj bavila uzgojem žitarica, ovaca i druge stoke. Zanimljivo je da Bismarck nikada nije imao Poljake među svojim pomoćnim radnicima na farmi, jer ih je, prema vlastitim stavovima, smatrao obrazovanim revolucionarima, a ne predanim zemljoradnicima.

Njemačka poljoprivreda - ekonomska i politička sila

Nakon što je postao kancelar, njegova politika bila je duboko povezana s poljoprivredom, koja je bila i osobna strast, od imanja Schönhausen, do kasnijeg posjeda Varzin (u Pomeraniji, sjeverozapadna Poljska) i imanja Friedrichsruh (zapadno od Hamburga, veće od 6000 hektara).

Junkeri su bili niži plemići i veleposjednici s istoka Njemačke

Poljoprivreda je za njega bila ne samo ekonomska, nego i politička sila: temelj stabilnosti države, moći aristokracije i vojne snage Pruske.

Njegov pristup poljoprivredi prolazio je kroz različite faze.

U ranim godinama Njemačkog Carstva Bismarck je podržavao slobodnu trgovinu: Njemačka je bila neto izvoznik žita, a moćni zemljoposjednici s istoka, Junkeri, profitirali su od otvorenog tržišta. Država se minimalno uplitala u poljoprivredne cijene, oslanjajući se na konkurentnost pruskih imanja.

Prekretnica je došla 1879. s ekonomskom krizom i prodorom jeftinog žita iz SAD-a i Rusije. Bismarck tad uvodi mehanizam zaštite, sustav "željeza i raži", s visokim carinama na uvoz pšenice, raži i mesa. Ova mjera štitila je domaće poljoprivrednike, očuvala moć Junkera i stvorila politički savez s industrijalcima. Poljoprivredna politika postala je i socijalno-strateška: osiguravala je prehrambenu samodostatnost Njemačke i sprječavala migraciju seljaka u gradove, što je oganičavalo tadašnji utjecaj socijaldemokrata.

Vodio imanje jednakim žarom kao što je upravljao Europom

Bismarck je bio i praktični poljoprivrednik. Na svojim imanjima upravljao je uzgojem ratarskih kultura, šumarstvom, ali i proizvodnjom rakije. To je činio izravno, ali i putem pisama upućenih supruzi Johannie von Puttkamer, upraviteljima i sinovima. Njegova imanja Schönhausen, Varzin i Friedrichsruh bila su profesionalno vođena, ali on je zadržavao "mikromenadžment" nad brojnim aspektima proizvodnje. Nakon ostavke 1890., vratio se Friedrichsruhu i sam vodio imanje s jednakim žarom kojim je nekoć upravljao Europom.

Poljoprivredno središte Njemačke

Inače, pokrajina Saska-Anhalt u kojoj se nalazi Schönhausen i danas je poljoprivredno središte Njemačke. Više od polovice površine koristi se za poljoprivredu, od plodnih tla Magdeburg Börde do pjeskovitih područja Altmarka i Fläminga. Od 1,2 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, gotovo milijun hektara je obradivo, a značajni su i livade, voćnjaci, vinogradi te specijalizirane kulture poput hmelja, ljekovitog bilja i začina. Ratarska proizvodnja, žitarice, uljana repica i šećerna repa, ubraja se među najbolje u Njemačkoj. Južni dijelovi regije poznati su po voćarstvu i vinogradarstvu, a vina sa strmih padina uz rijeke Saale i Unstrut cijenjena su među poznavateljima.