Pola zemljišta u Hrvatskoj uopće ne treba gnojiti fosforom, a on se i dalje baca po njivama

Uz šume i vodu, poljoprivredna tla su najveće bogatstvo koje Hrvatska ima. Međutim, nismo sustavno pratili stanje istih, sve do sada.

Naime, Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu provodi Program trajnog praćenja stanja (monitoring) poljoprivrednog zemljišta. Što su doznali, što radimo dobro, a što krivo, bila je tema razgovora s ravnateljem HAPIH-a, Hrvojem Heferom u podcastu Agrokluba.

Kada se zadnji put radio monitoring tala?

Nikada do sada. Naš Centar za tlo zadužen je za monitoring tla, kao i program praćenja stanja poljoprivrednog zemljišta, a zajedno s Ministarstvom poljoprivrede ovlašćujemo laboratorije koji rade analize tla poljoprivrednicima, koji su u obvezi to provoditi svake četiri godine. Nažalost, tek sada imamo pravo nulto stanje.

Prikupili smo više od 200 tisuća analiza tala u Hrvatskoj, što obuhvaća oko 500 do 600 tisuća hektara zemljišta. Na temelju toga radimo predikcijske karte i možemo za cijelu Hrvatsku reći kakav je humus, kolika je kiselost, koliko imamo fosfora, kalija i dr.

Što kažu prve analize?

Kiselost tla nam se kreće oko 45 do 49 posto – taj podatak govori da se ne gnoji dovoljno stajskim gnojem i da se ne prakticira zelena gnojidba. Humus je također alarmantan. Kad smo 2019. godine počeli skupljati uzorke, čak 55 posto analiziranih tala imalo je ispod 2 posto humusa, a prošle godine 40 posto.

Čim smo dobili te rezultate, odmah smo alarmirali Ministarstvo poljoprivrede. Tada je uvedena mjera 10.1.17. Poticanje uporabe stajskog gnoja na oraničnim površinama. Sada bismo trebali uvesti i mjeru kalcizacije, ali s organskim gnojivom, bilo da je stajnjak ili zelena gnojidba – i to se mora zaorati.

Mi moramo unijeti organsku tvar u tlo, jer tako potičemo mikrobiološku aktivnost, dobivamo bolji vodozračni režim, stabiliziramo padanje humusa, pa se on podiže s vremenom. A što mi radimo? Skinemo pšenicu, sve izbaliramo i odnesemo s parcele, a onda samo gnojimo.

Jesu li poljoprivrednici svjesni da bi trebali promijeniti način ponašanja?

Nisu. Kad im nudimo preporuku gnojidbe, oni to doživljavaju kao dodatni namet – što moraju platiti 10 eura, uz 30 eura koliko košta analiza tla svake četiri godine. Evo jedan zanimljivi podatak - oko 50 posto površina uopće ne treba gnojiti fosforom, jer ga ima dovoljno. Ipak, on se i dalje baca.

Svi podaci koje dobijemo iz ovlaštenih laboratorija ulaze u jedan informacijski sustav. Centar za tlo preuzeo je sustav bivše Agencije za poljoprivredno zemljište, osvježili smo ga, stavili nove karte i sve podatke – preko 200 tisuća analiza, a svaka analiza ima sedam parametara, pa je to oko milijun i pol pojedinačnih analiza u sustavu.

Intencija je da u konačnici i OPG-ovima omogućimo ulaz u sustav. Za svaku česticu dobit će šifru i korisnik će moći vidjeti svoje rezultate i sve što se odnosi na tu parcelu na jednom mjestu, kao i inspekcije.

Naša su tla djevičanska

U okviru Programa praćenja stanja tala postavili ste 90 postaja za motrenje u tri regije. Što one motre i kako to izgleda u praksi?

Moram reći da je ovaj program proizašao iz jednog projekta iz 2006. godine, kada se radio monitoring poljoprivrednog, šumskog i onečišćenog zemljišta. Mi smo svoj poljoprivredni dio dodatno razradili i pripremili projektni zadatak za prijavu na Nacionalni plan oporavka i otpornosti, kako bi osigurali sredstva za provedbu.

Sve druge članice EU imaju monitoring, Mađarska primjerice od 60-ih ima par tisuća točaka, druge zemlje 5 do 6 tisuća. Mi smo ih sada uspostavili 90, koje smo birali po prostornom rasporedu, načinu korištenja zemljišta i po tipu tla. Koristili smo regionalizaciju akademika Ferde Bašića i na to se nadovezali – pašnjaci, višegodišnji nasadi, ratarske površine.

Moram reći da dosadašnje analize pokazuju da imamo djevičanska tla - nisu zagađena i nemaju rezidua.

Samo motrenje se odvija tako da odaberemo površinu, na koju prvo izlazi geodet, onda imamo shemu uzorkovanja i mjesto gdje se otvara pedološki profil. Uzimaju se uzorci u porušenom i neporušenom stanju iz svih profila. Radi se preko 130 analiza, tamo gdje se može, gdje nije živa stijena, stavljali smo i bunare, znači piezometre na 2,5 metara dubine gdje smo uzimali i procjednu vodu.

One analize koje ne može raditi Centar za tlo, radili smo u suradnji s drugim institucijama, primjerice s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar“ koji nam je radio analize PAH-ova i PCB-ova (op.a. dvije skupine kemikalija koje nastaju ljudskim aktivnostima i dugo ostaju u okolišu) na ostatke rezidua, pesticida itd. Moram reći da ih za sada nismo našli nigdje.

Naš posao nije gotov. Sljedeće godine vraćamo se na prve točke, svake tri godine ponavljamo uzorkovanje i pratimo promjene. Osigurana su dodatna sredstva za nastavak projekta monitoringa i to 750 tisuća eura.

Zaposlili smo i obučili šest pedologa koji znaju raspisati kompletan profil prema Škoriću, Husnjaku i po WBR-u, međunarodnom standardu za opisivanje i klasificiranje tala. Nijedan fakultet danas nema šest pedologa na jednom mjestu, imaju jednog ili dva, a mnogi su otišli u mirovinu.

Monitoring tla je nešto najbolje što se dogodilo nakon završetka osnovne pedološke karte - i spasili smo pedologiju s tim. Od 70-tih godina prošlog stoljeća ništa se nije događalo.

Agroekološko zoniranje: ne može se svuda saditi sve

Što očekujete nakon provedenog monitoringa – hoćemo li doznati gdje što treba saditi u Hrvatskoj? U deficitu smo s voćem i povrćem, znamo li gdje već sada mogu nastati novi nasadi?

Ne. Samo da napomenem, na ovih 90 točaka pokazalo se da se rezultati podudaraju s kontrolom plodnosti. Uz osnovne analize – humus, pH, dušik, fosfor, kalij – u projektu monitoringu radimo analize i na teške metale, PAH-ove, PCB-ove, čak i mikrobiologiju.

Na FAZOS-u se određuje koja je mikrobiološka aktivnost u slojevima i broj mikroorganizama, a kolega iz Zagreba radio je identifikaciju vrsta. Prvi put sada znamo i koje su vrste mikroorganizama po slojevima tla.

Što se tiče vašeg pitanja o voću i povrću, Centar za tlo provodi projekt agroekološkog zoniranja. Sustav omogućava procjenu pogodnosti zemljišta za različite kulture – ratarske, povrće, trajne nasade, ljekovito bilje – u konkretnim agroekološkim uvjetima i pod pretpostavljenim ulaganjima i načinu gospodarenja.

Cilj je da za svaku ARKOD česticu vidite pogodnost proizvodnje za određenu kulturu. Recimo, ako podaci pokažu da je pogodnost za jabuke na nekom tlu 10 posto, a za pšenicu 90 posto, onda na tom terenu nećete podizati nasad jabuke, nego sijati pšenicu i najbolje iskoristiti potencijal tla.

Zašto je to važno? Zato da država prestane više poticati svuda sve. Tkogod hoće danas može saditi šta god hoće, ali mi se moramo fokusirati. Ne možete u Čepinu podizati nasad jabuke ako znate da je u zadnjih deset godina pet puta bio mraz početkom svibnja.

Ali lavanda raste u Đakovu, kako to?

Da raste, ali ima puno pepelnice. Ono što naši djedovi nisu radili, nemojmo ni mi. Klima se nije toliko promijenila, Evo, i ja doma imam bademe – ali mi ne rode svake godine, jer usred cvatnje dođe mraz i sve smrzne. Ali u Erdutu možete saditi jabuke, breskve, na Banovom brdu kajsije… zato što je tamo rijetko mraz.

Cilj je da agroekološkim zoniranjem država dobije jasne podatke gdje se što treba i može saditi i da prema tome usmjeri politiku potpora.

Kako će to biti moguće s obzirom na Zajedničku poljoprivrednu politiku koja potpore veže uz hektar, odnosno površinu neovisno što na njoj raste?

Ja govorim o potporama za sadnju - i dalje možete posaditi što želite, ali svojim novcem. Ne bi se smjelo očekivati da država sufinancira nešto za što se unaprijed zna da je na krivom mjestu.

Treba se "resetirati” u glavama. Ako znamo da neka kultura ne može uspjeti, zašto forsirati? Idemo forsirati tamo gdje može.

Besplatan savjet rijetko se posluša

Imamo institucije i podatke, pa treba pitati stručnjake. U HAPIH-u imamo 46 doktora znanosti, dvadesetak magistara, desetak specijalista i oko 260 visokoobrazovanih ljudi. Imamo Centar za zaštitu bilja, Centar za tlo, Centar za vinarstvo, Centar za sjemenarstvo… struka stoji na raspolaganju.

Ja sam dugo radio na terenu i prodavao sredstva za zaštitu bilja. Shvatio sam da besplatan savjet rijetko tko sluša, ali savjet kojeg se plati – e njega se posluša.

Kroz agronomsku komoru imamo 500-njak ovlaštenih agronoma. Savjetodavna služba ne stigne odraditi sav posao, imamo jednog savjetodavca na tisuću OPG-ova. Znači imamo ovlaštene agronome, privatne savjetodavce koji imaju iskustvo i koje treba koristiti, a i platiti.

Zašto ih poljoprivrednici ne koriste?

Djelomično zato što je "deda tako radio“. Ali sve se mijenja. Evo, cijela zemaljska kugla ima zalihe fosfora za još relativno malo godina u ovim zalihama – morat ćemo ga na nove načine unositi u tlo. Hrvatska ga više ne proizvodi, sve uvozimo.

Koja je vaša poruka poljoprivrednicima? Što trebaju promijeniti u poslovanju da bi bilo bolje?

Često raspravljamo što je prvo – kokoš ili jaje. U HAPIH-u su “zaštitari” uvjereni da je zaštita bilja najvažnija, a “sjemenari” da je sjeme važnije. Ali gdje sve to stavljamo? U tlo i zato je ono najvažnije.

Sve kreće od tla. Treba napraviti analizu, dobiti preporuku gnojidbe i znati što radimo. Nakon analiza treba sijati certificirano sjeme i saditi certificirani sadni materijal. Tako rješavamo jako puno problema.

Ako sijete tavanušu, ona se već pri klijanju i nicanju zarazi, imate smrdljivu snijet i druge bolesti. Kad kupite certificirano sjeme, ono je zaštićeno i znate što dobivate. Moramo se svi resetirati i probleme rješavati u začetku: tlo, sjeme, sadni materijal. Sve ostalo je nadogradnja.

Što se tiče proizvodnje, imate ovlaštene agronome – koristite ih! Žao mi je što poljoprivrednici ne koriste znanje svojih kolega koji imaju "grbavu kičmu“… pogledate im bore, ruke, koliko su bili godina u poljoprivredi i na tablama. Da to ne vole, ne bi radili. To znanje ni jedan Mastercard ne može kupiti.

Cijeli razgovor pogledajte u videu: