Osim eura, mogli bi "povući" i mačka za rep

Naše poimanje agrara i proizvodnje hrane kao strateške preokupacije u Lijepoj našoj (a ta destruktivna apatija širi se kao viroza i na ostale djelatnosti), svakoj logičnoj, razumnoj, domoljubnoj i gospodarstvenoj osobi izaziva bol svakojake vrste. Primitivizam, lijenost, needuciranost i općenito loše gospodarenje dijelom su urođeni, a dijelom izazvani pasivnim otporom, smetnjama i tromošću glomazne i skupe birokracije pa se čovjek ne može izboriti.

Sama prevoditeljska nespretnost ili naš mentalni profil vidi se kroz pojam „povući“ eure iz EU, koji je neukusan i kontraproduktivan, kao kad nekome izvlačiš novce iz džepa. Ispada da Hrvati sve svoje dubioze i deficite rada i pameti žele ispeglati na tuđi račun, pa i sam taj protokol rade površno, i u konačnici gubitaški.

A stvar je jednostavna, oni koji stimuliraju agrar gledaju reference u prinosima, tehnologiji i dobrom gospodarenju. Euri ne idu na zapušteno imanje, zanemarene životinje ili primjerice samo za prirodne ljepote. Idu tamo gdje će od jednoga nastati dva i to uz primjereno preliminarno planiranje i dokaze - nerijetko i od onih činovnika, koji neće uočili razliku između prljave i očešljane krave. Ili bilo koji od stotina detalja dobrog gospodarenja s kojima se razvijeni već rađaju. Zato neki potencijalni novci i ostaju neiskorišteni, jer niti ne znamo što, kakvo i gdje imamo. Lakše je otvarati pogone, savjetovati se po primorju, nego zasukati rukave i postaviti se kao ozbiljan partner u novoj zajednici, kojoj smo ravni jedino brojem agencija, službi i činovnika, po onoj „milicajskoj“, "jedan je inženjer a jedan zna engleski jezik". Svakako da je potrebno i udruživanje naprednih i uspješnih, koji onda mogu parirati birokraciji. O tome ovisi hoćemo li dobiti namjenski novac i potporu ili možda „povući mačka za rep“.

Foto: freepik.com