On je dokaz da je u poljoprivredi sve moguće - beživotnu zemlju pretvorio u samodostatnu oazu

“Zovite me ujak Fred”, rekao nam je po dolasku na njegov ranč nedaleko od Nairobija, glavnog grada Kenije. Do tamo smo došli cestom iz glavnog grada, preko makadama pa do ranča - ograđenog zidom i čuvanog zaštitarima.

Rekli su nam - tu ćete vidjeti kako je jedan čovjek iz table ničega, neobradive zemlje na kojoj apsoluno ništa nije postojalo osim prašine - napravio čudo. Danas proizvodi organsko voće i povrće, uzgaja stoku, a proizvedene namirnice služi isključivo u okviru svog ranča. Posjećuju ga brojni turisti, lokalni i inozemni.

Fred Obachi Machoka ima 72 godine i svojevrsni je celebrity u Keniji. Često gostuje u televizijskim i radijskim emisijama i podcastima diljem zemlje, inspirirajući ljude na bavljenje poljoprivredom.

Kad smo mu rekli da dolazimo iz Hrvatske, pitao je “Kako je Davor Šuker?”.

Digni kredit kao svi ozbiljni ljudi

Fred je živio vrlo skromno, sa suprugom u predgrađu Nairobija, sve do 1993. godine.

“Tada smo tražili nešto što bismo mogli zvati domom, nismo imali ništa, a u gradu smo se stalno mučili s plaćanjem stanarine. Inspiracija za naš dolazak ovdje bila je naša stanodavka, koja nas nije voljela jer smo često kasnili s najamninom. Kada nas je izbacila iz stana odlučili smo da ćemo marljivim radom i Božjim blagoslovom pronaći svoj vlastiti dom” ispričao je na početku razgovora ujak Fred.

Iz glavnog grada su prvo su došli u mjesto 22 kilometara udaljenog od njihova današnjeg ranča, koji se nalazi u okrugu Kajiado. Unajmili su mali stan i krenuli tražili posao.

“Jedne večeri prijatelj me pitao, zašto pobogu živiš u maloj kocki, dok je svuda oko tebe tolika zemlja. Rekao sam mu da nemam ni zemlje ni novca, a on mi je predložio da uzmem kredit kao svi ozbiljni ljudi” priča Fred, kojega je to ponukalo da potraži financijsku pomoć preko Agricultural Finance Corporation of Kenya.

“Digli smo kredit i kupili veliki komad zemlje, oko 57 jutara. Onda smo otkrili da tamo ne možemo ništa uzgajati. Kiša ovdje padne jednom godišnje. Tlo je bilo loše kvalitete, pa tri godine nismo ništa mogli raditi. Onda smo odlučili polako krenuti sa sadnjom drveća” ističe on.

Nakon 10 godina kredit koji su podigli radi kupnje zemlje narastao je sedam puta, iako su otplatili više od polovice glavnice. Toliko su kasnili s plaćanjem da je država namjeravala zemljište prodati na dražbi.

“Molili smo ih da nam dozvole prodati dio zemlje kako bismo spasili što možemo. Prodali smo 30 jutara da podmirimo kamate i dio kredita te nam je ostalo još 20 jutara. Poslije smo htjeli izgraditi kuću, pa smo prodali još 5 jutara” ističe Fred.

Djeca misle da hrana raste u supermarketima

U početku su se bavili samo poljoprivredom - sadili banane, kupusnjače,rajčice, lubenice... nisu puno zarađivali. Onda su počeli kupovati stoku i uzgajati kukuruz.

Jedno od njihove djece radilo je u hotelu, nevoljko, pa se rodila ideja da na imanju otvore i vlastiti resort.

“E onda smo uzeli smo još jedan kredit i pokrenuli Fred’s Ranch - to je mjesto gdje sada boravite. Ovdje uzgajamo vlastito povrće za restoran, imamo mliječne krave, kokoši i nesilice. Nikada ne prodajemo hranu izvan granica ranča, sve se priprema i poslužuje samo gostima koji dođu ovamo” ističe ovaj poduzetnik.

Trenutno imaju 5 tisuća kokoši, 40 ovaca, 30 krava, od toga 17 muznih. Na ranču je nekoliko konja i zečeva, s čijim urinom štite biljke od insekata. Pesticide ne koriste. Od životinjskog otpada na farmi proizvode plin i koriste ga kao energent. Pokušavaju uzgajati i grožđe – “teško je, ali ne odustajemo jer vjerujemo da je sve moguće” navodi Fred, na čijem imanju radi 80 ljudi.

Njegov je ranč ujedno i centar za edukaciju mladih.

“Ovdje često dolaze studenti učiti o poljoprivredi. Provodimo po imanju mlade dječake i djevojčice, da shvate odakle dolazi hrana jer mnogi, pogotovo oni rođeni u gradu, misle da hrana nastaje u supermarketu” šaljivo će Fred.

Najveći izazov na ranču su voda i struja. Uporabljavaju električnu energiju, imaju rezervni generator, ali i solarni sustav jer "bez struje smo izgubljeni" kaže vlasnik. Vodu kupuju i skladište na farmi, iskopali su "bunar" i postavili sustav koji vodu diže sa dna gore.

"Kiša ovdje padne jednom godišnje, ponekad i nikad. Jučer je pala prva kiša nakon dugo vremena, a danas ponovno, jer ste vi stigli, pa dobrodošli nam!" poručio je ovaj simpatični poljoprivrednik ekipi koja ga je posjetila u sklopu Svjetskog kongresa agrarnih novinara u Keniji.