Oko hrane nešto smrdi

Je li normalno da naši političari ponavljaju kao papige za svjetskim trgovačkim „scenaristima“ o tome kako će suša prouzročiti glad, nestašice, velika poskupljenja, pa hitno treba donesti neke mjere. Primjerice izvozne carine i sl. To je odmah izazvalo zbrku i lov u mutnome trgovaca svega i svačega i završilo biserima mladih i modernih senzacionalističko-ulizičkih novinara: teletina preko 100 kuna i sl. Prvi s poskupljenjima dakako startaju oni koji inače loše rade, pa se nadaju manjkove pokriti s većim cijenama. Tako smo na placu primjerice vidjeli mladi grah po 35 kuna, ali nije bilo jagme za njim. Dakako jednako reagiraju i još i više oni iz sive zone, koji ne plaćaju državi poreza, a koliko dobiju proizvođači dobro je znano.

U takvoj situaciji bilo bi normalno očekivati carine na uvoz (nakupljenih viškova svjetske hrane, često jeftine a i upitne kakvoće), kako bi se pomoglo domaćim poljoprivrednim proizvođačima da pokriju gubitke. Po formuli pojedimo manje iako nešto skuplje, ako uopće bude skuplje zbog kupovne nemoći građana, ali neka bude hrvatsko, dokazali bismo građansku svijest i savjest, nacionalni ponos i dali podršku domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji u koju se toliko kunemo i o kojoj će prije ili kasnije ovisiti blagostanje u zemlji.

Trgovci u dućanima voćarnicama i mesnicama mogu dizati cijene koliko hoće, a građani će kupovati samo koliko mogu. Umjesto kilograma dvije paprike, umjesto hrge mesa dva kotleta ili četvrt kilograma mljevenog mesa i sl. Proradit će i bakini recepti s kostima i kožicama, a o bezmesnim jelima da se i ne govori. Neki bi tako po prvi puta mogli probati prežganu (ajnpren) ili krumpirovu juhu. Ali neka će kunica ostati nepotrošena. Tako su odrasle mnoge briljantne generacije iz naše civilizacije niti ne znajući za brda smeća s trgovačkih prehrambenih polica.

Ovako oko hrane nešto smrdi, ne dakako hrana nego nadmoć lobija koji rade po onoj: pošto kupim po to nedam.......a razlika je i višestruka.

Pa se to objašnjava, ako proizvođač voća ili povrća ima toliko i toliko faza u proizvodnji, onda i trgovac i vlasnik hladnjače ima toliko i toliko operacija u poslovanju. Zato i proizvođači i potrošači saberite se u skladu sa iskonskim civilizacijskim postulatima, jedite što vam pripada i koliko vam pripada a radite koliko treba, pa ćete sami gospodariti na svome, zdravo živjeti i biti manje osjetljivi na sušu, lažnu paniku i sl.

U međuvremenu onom grahu pade cijena na 23 kune jer ga ulični prodavači, koji najčešće imaju dobru robu, a i kuže kupovnu moć potrošača prodaju po 25. Probajte ga u „ričetu na pusto“ sa slike.

Autor: Rajko Polić