Ni tunju ne možeš bacit bez 500 kuna

Bacit tunju s kraja u more je lako, ali objašnjavati inspektoru da niste upoznati sa zakonima i da nemate odvjetnika - nije ugodno.

Zakon, naime, ne poznaje pojam “običnoga građanina s udicom”, nego je za svaku vrstu ribarenja propisao posebne dozvole i istaknuo cjenike, a oni iznose, za ribiče rekreativce na moru: sto kuna godišnje za sve osobe mlađe od 18 godina, kao i starije od 60, umirovljenike i za vojne invalide Domovinskog rata. U drugu kategoriju spadaju svi ostali domaći državljani, a njima godišnja dozvola za rekreacijsko ribarenje godišnje stoji - 500 kuna.

Osobama starijima od 60 godina, koje imaju prebivalište na nekom od otoka, dozvola za rekreacijsko ribarenje nije potrebna. U kategoriju “rekreativnih ribiča”, spadaju, međutim, i oni koji love tune i iglune, a za to se izdaju posebne dozvole, koje za jedan dan zapadaju 120 kuna; za tri dana 300 kuna; za tjedan dana 600 kuna i za mjesec dana - tisuću i pol kuna.

Za sve strane državljane ovi su cjenici puno “papreniji”, te iznose (bez kategorije tuna i igluna) 60 kuna za dnevno rekreativno ribarstvo; 150 kuna za trodnevno; 300 kuna za tjedno; te 700 kuna za mjesečno opušteno ribarenje.

Dozvole za rekreativno ribarstvo izdaju se u velikom broju sportskih društava, koja imaju potpisani ugovor s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, no u svim ovim društvima potrebno je platiti i godišnju članarinu, čija cijena varira ovisno o ribarskom udruženju.

Dozvole, dakako, izdaje i lokalni ured resornog ministarstva, koji se u Splitu nalazi u Zrinsko-Frankopanskoj ulici broj 64.

Autor: PETAR DORIĆ