Neiskorišteni potencijali poljoprivrede – energija i tehnologija

U Europi otvorenih granica, poljoprivreda je danas visoko konkurentna djelatnost. Stoga je za konkurentnost hrvatskog agrara nužna primjena novih tehnologija koje mogu osigurati više prinose, uštede, nove proizvode ili pak veće kapacitete. Automatizacija, digitalizacija, primjena novih tehnologija i energetska učinkovitost zaslužuju daleko više prostora.

Ulažu li naši poljoprivrednici dovoljno u digitalizaciju, upravljanje, praćenje i analizu svojih procesa? Jesu li naši preradbeni kapaciteti dovoljno optimizirani? Donosi li digitalizacija kroz fondove rezultate ili pak razbacujemo novac? Jesmo li energetski učinkoviti?

Najjači agro sektor u Hrvata, ratarstvo, prolazi strukturnu krizu. Dodatno, trošak novih strojeva i opreme porastao je više od 30% unazad 5 godina, a cijene rezervnih dijelova i servisa su se udvostručili. Nameće se pitanje stvara li ratarstvo dovoljno vrijednosti da naši proizvođači nastave ulaganja u vlastiti razvoj, bez kojeg nema svjetle budućnosti?

Zašto ne proizvedemo što nam treba?

U sektoru prerade, izvozimo 400.000 tona pšenice i gotovo 1.000.000 tona kukuruza godišnje. Zašto proizvodimo ono što nam ne treba, a uvozimo ono što nam treba?

Samo za izvoz navedenih žitarica na godinu se realizira više od 50 tisuća tura prijevoza, što u praksi znači više od 50 milijuna EUR-a troška transporta svake godine. Zamislimo da taj novac ostane domaćem proizvođaču za investicije? Ovako veću korist od pšenice imaju otkupljivači i prijevoznici nego proizvođači.

Zlatno doba potpora završava: kako do dodatnog prihoda na selu?

A poglavito u kontekstu činjenice da godišnje uvezemo desetke tisuće tona etilnog alkohola, škroba i glutena? I te robe traže nove tisuće kamiona na cestama što generira nove troškove našoj nejakoj ekonomiji.

Što nam priječi da se maknemo od tradicionalne mlinske tehnologije u preradi žitarica i preše u preradi uljarica i značajnije krenemo u smjeru biljnih proteina, primjerice?

Današnje tehnologije osiguravaju produktivnost, ali istovremeno zahtijevaju velike količine energije, a koju možemo značajnije proizvoditi na našim farmama - čime stvaramo uštede, dodatne prihode farmerima, a eko sustavu održivost.

Stručnjaci se slažu da su obnovljivi izvori energije u poljoprivredi neiskorišten potencijal koji može značajno pomoći ekonomiji OPGova kako bi lakše prolazili kroz geopolitičke i klimatske krize.

Jedna Njemačka ima oko 10.000 bioplinskih postrojenja vezanih uz tamošnje farme. U Hrvatskoj ih je tek 51 ukupne snage 54 MW, podatci su HEP ODS-a, od kojih tek dio kvalitetno koristi stvorenu toplinu. Neslavan je podatak da je dio energana unazad nekoliko godina i ugašen. Sve su one dijelom velikih sustava i tvrtki, u kojima je razvoj ovog segmenta zadnjih godina zaustavljen.

Opet su drugi brži

Što trebamo učiniti da bioplinska postrojenja postanu realnost za srednje velika stočarska gospodarstva, osiguravajući im toliko potrebnu stabilnost i sigurnost? Kako da tu toplinu bolje iskoristimo povezujući se sa sustavima grijanja u našim gradovima i selima?

Tu je dakako i pitanje korištenja sunčeve energije. Zašto ne potenciramo koncept agrosolara dok imamo problema i s klimatskim promjenama i s zagrijavanjem tla, pa posljedično i evaporacijom.

Sektori povrtlarstva i voćarstva nam iz godine u godinu padaju i nema naznaka brzog oporavka. Ako ikome, njima bi dobro došao dodatan impuls izvora prihoda poput onih iz proizvodnje energije. Iako je regulativa postavljena, projekata nema i čini se da ih neće niti biti puno. Opet su drugi bili brži, opet su rješenja za poljoprivredu bila spora.

Je li nam pobjegla još jedna prilika, ima li nade da će se situacija promijeniti, pogledajte uvodni video za Panel 3.