Na vlastitoj zemlji zakupci drugoga reda

Uslijed nezakonite privatizacije smatra se da je u Vojvodini izgubljeno 514.105 ha poljoprivrednog državnog i zadružnog zemljišta. Predsjednik Udruženja "Obruč", osnovanog za borbu protiv korupcije, Nenad Ilić, navodi da je riječ o 200 tisuća ha izgubljenog zadružnog poljoprivrednog zemljišta te 50 tisuća proizvođača koji su direktno oštećeni. Riječ je o nezakonitoj privatizaciji, a sva se krivnja svaljuje na Agenciju za privatizaciju, kao nadležni organ, koji pogoduje lokalnoj "političko - tajkunskoj eliti".

S Ilićem se slaže i Božo Raković iz Grupe poljoprivrednika općine Kula te kao najveći problem ističe činjenicu da su sve nadležne institucije praktički gluhe na njihove upite. Prozvana Agencija za privatizaciju ogradila se od svega, a upravo tu državnu instituciju mnogi optužuju da odluke donosi bez suradnje s ostalim nadležnim organima. Smatraju da je korupcija uzela toliko maha da rješavanje problema nikome ne odgovara.

Državna zemlja Arapima

Arapski će ulagači plaćati godišnju naknadu od 250 eura, dok naknada za lokalne poljoprivrednike iznosi 400 eura godišnje.

Ono čemu se poljoprivrednici iz Kule oštro protive jest davanje državne zemlje u zakup investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji su po mnogo boljim uvjetima od lokalnih poljoprivrednika došli do 10 tisuća hektara zemlje na razdoblje od 30 godina. Naime, arapski će ulagači plaćati godišnju naknadu od 250 eura, dok naknada za lokalne poljoprivrednike iznosi 400 eura godišnje. Iz Vlade ovaj potez opravdavaju činjenicom da su se strani investitori obvezali na dugi period zakupa, zbog čega im je odobren popust. S druge strane, udruge poljoprivrednika Vojvodine navode da su mnogi spremni uložiti istu vrijednost za zakup zemlje te ostati i raditi u domovini, samo ukoliko bi im se pružila prilika.

Lokalni proizvođači ovim su postupcima nadležnih institucija zgroženi te se smatraju oštećenima. Ističu da je sramota da su vojvođanski poljoprivrednici u svojoj državi zakupci drugoga reda. Mnogi se pitaju zašto domaćim proizvođačima i stranim investitorima nisu ponuđeni isti uvjeti za zakup. Pitaju se i što je sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, prema kojem se državno zemljište u zakup može dati samo lokalnom proizvođaču. A da bi, ako već ne jednake, nego i povoljnije uvjete trebali imati lokalni proizvođači, u prilog govori činjenica da će svi lokalni proizvođači novce koje zarade vlastitom proizvodnjom, trošiti u svojoj državi. Stoga bi ovakav način raspodjele dobara svima odgovarao i potaknuo razvoj i prosperitet države. Poljoprivrednici su očito i ovaj puta izigrani i ostavljeni na margini.