Na europskom začelju ekološke proizvodnje

Sustavno praćenje ekološke poljoporivredne proizvodnje u Hrvatskoj je započelo 2002. ustrojem upisnika proizvođača u Ministarstvu poljoprivrede. Prve godine, u upisniku su bila samo dva gospodarstva, a krajem 2009. evidentirano je 817 gospodarstava, tvrtki i zadruga koje se bave ovom vrstom proizvodnje. Ekološka proizvodnja na početku se odvijala na 54 hektara, a sada je dosegla 14.193 hektara. Prošle godine zabilježen je i najveći rast površina pod ekološkom proizvodnjom od 30-ak posto. No, Hrvatska je još daleko od europskog prosjeka ekološke proizvodnje u poljoprivredi. U 27 članica EU 4,1 posto tamošnjih poljoprivrednih površina pripada ekološkoj poljoprivredi, dok je u Hrvatskoj taj udio samo 1,29 posto. Čak 18 članica ima više od 100.000 hektara pod ekološkom proizvodnjom, a Italija i Španjolska pojedinačno više od milijun hektara. Uvrstimo li Hrvatsku u europsku tablicu sada bi bila bolja samo od Malte, Luksemburga i Cipra. Bugarska pod ovom proizvodnjom ima 16.663 hektara, a susjedna Slovenija 29.836 hektara. Najveći udio ekološke poljoprivrede u ukupnoj poljoprivredi imaju Austrijanci, s udjelom od približno 15 posto. Hrvatski omjeri idućih godina sigurno će se mijenjati, a broj ekoloških proizvođača sigurno će rasti, posebice promjenom kupovne moći građana.

Među onima koji bi trebali ostati dio pozitivne statistike je i Ivan Rešković, vlasnik gospodarstva u Goricama, u zapadnom dijelu Brodsko-posavske županije. "Ekološkom proizvodnjom bavim se već deset godina. Krenuli smo s proizvodnjom za vlastite potrebe, sada imamo gospodarstvo od pet hektara. Od ove proizvodnje ne možemo živjeti, ali živimo za nju. Uzgajamo višnje, šljive i dunje. Uvjeren sam da će sve jednom krenuti", kaže Rešković, dodajući da je ulazak u proizvodnju bio uvjetovan ciljem da u umirovljeničkim danima ona donese dodatan prihod. Međutim, ističe i da je njegovo ekološko imanje u fazi da u njega još uvijek ulaže živi novac. Što se tiče dostupnosti informacija one, prema Reškovićevim riječima, nisu prepreka za ulaz u ekološku proizvodnju. Međutim, troškovi certificiranja imanja druga su priča jer, primjerice, za certificiranje voćnjaka mora prodati dvije tone višanja.

Na ovaj problem ukazuje i Antun Sekulić iz Slavonskog Kobaša, koji uz žitarice u sustavu ekološke proizvodnje ima i goveda. "Priče o ekološkoj proizvodnji su krasne, ali kupaca u Hrvatskoj nema. Kad kažem da se bavim ekološkim uzgojem ljudi mi se smiju u brk", kaže Sekulić, podsjećajući i na neorganiziranost tržišta.

Ove bolne točke svjesni su i u Ministarstvu poljoprivrede, zato je, prema riječima Tomislava Petrovića, načelnika odjela za ekološku i integriranu poljoprivredu, u pripremi program u suradnji s Ministarstvom turizma. Petrović ističe da kod domaćih hotelijera zbog interesa turista postoji potreba za ekološkim proizvodima. Međutim kaže i proizvođači moraju krenuti na udruživanje da bi osigurali dostatne količine.

EU: dominira voće i povrće

Proizvodnja voća i povrća čini 20 posto EU ekološke poljoprivrede. Meso i mesne prerađevine čine oko 12 posto i na drugom su mjestu prema zastupljenosti, a treće mjesto s približno deset posto udjela u ekološkoj proizvodnji pripada proizvodnji ulja i masti biljnog i animalnog podrijetla. Mliječni proizvodi čine približno šest posto EU ekološke poljoprivredne proizvodnje.

Najviše "Ekohektara"u osječkoj županiji

Među hrvatskim županijama najveće površine u sustavu ekološke poljoprivrede ima Osječko-baranjska županija - 3.693 hektara, Brodsko-posavska je s 1.329 na trećem mjestu, a Požeško-slavonska s 1.240 hektara na četvrtom mjestu. U ove tri županije nalazi se 44 posto površina hrvatske ekološke poljoprivrede i 23,6 posto gospodarstava koja se bave ekološkom proizvodnjom.

Autor: Marijan VRKLJAN