Možemo li spasiti hrvatski proizvod?

Jedna od mjera ruralnog razvoja koje će se, ukoliko se aktualni program odobri od strane Europske komisije, provoditi u 2014. godini je i poboljšanje kvalitete prerade i trženja poljoprivrednih proizvoda, i to kroz investicije u "poboljšanje ekonomske i ekološke učinkovitosti, obnovljive izvore energije i tehnologije". Ono što je najbitnije je - na koji način će se te mjere provoditi u našoj, ruralno osiromašenj sredini? Spominjana su ulaganja u objekte i potrebnu infrastrukturu, mehanizaciju bez koje ozbiljne proizvodnje nema, gospodarska vozila, uključujući tehnološku i informatičku opremu te ono što je najvažnije - zemlju. Tako bi se razvoj poljoprivrednih proizvoda podigao na višu razinu konkurentnosti i na europskom tržištu. Oni koji će od ove mjere imati najviše koristi su obiteljska poljoprivredna gospodarstva, obrti, zadruge, trgovačka društva koja se bave preradom proizvoda (osim proizvoda ribarstva) te preradom drva.

Prihvatljiva ulaganja i troškovi

Dug je popis ulaganja koja bi hrvatske proizvode trebala lansirati na tržište. No, niti je to jednostavan niti jeftin proces, a u sadašnjoj situaciji poljoprivrednicima je teško nadati se u bolje sutra. Ovaj program koji će zahtijevati mnogo materijalnih ulaganja, prema planu i programu, obuhvaća

• uvođenje tehnologija i postupaka u cilju razvoja novih ili više kvalitetnih proizvoda i otvaranja novih tržišta, posebno u kontekstu kratkih lanaca opskrbe
• gradnju, rekonstrukciju ili adaptaciju, modernizaciju objekata za preradu proizvoda s pripadajućom unutarnjom i vanjskom infrastrukturom
• mehanizaciju, gospodarska vozila, strojeve i opremu (uključujući tehnološku i informatičku opremu) za preradu, skladištenje, manipulaciju i trženje proizvoda
• ulaganja u opremu za obradu otpadnih voda, filtriranje zraka i rashladne sustave
• ulaganje u laboratorij i laboratorijsku opremu za potrebe kemijske analize proizvoda
• ulaganje u postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora (izgradnja i oprema) za potrebe proizvodnog procesa na poljoprivrednom gospodarstvu
• kupnju zemljišta radi realizacije projekta, do 10% vrijednosti ukupnih prihvatljivih troškova projekta

Nematerijalna ulaganja čine računalni programi i usluge arhitekata, inženjera (uključujući geodete), konzultanata, studije izvedivosti, patenti i licence, do 15% vrijednosti troškova ukupnog ulaganja. Važno je znati da postoje troškovi koji ovim mjerama međutim, neće biti obuhvaćeni, a to su PDV i drugi porezi, naknade (komunalna i vodna), doprinosi i kamate, rabljena mehanizacija, gospodarska vozila, strojevi i oprema, troškovi vezani uz ugovor o najmu, kao što su zakupnina, troškovi refinanciranja kamata, režijski troškovi i troškovi osiguranja te troškovi nastali prije prijave na natječaj, osim općih troškova.

Visina i intenzitet projektnih potpora

Cijeli proces ulaganja u poljoprivredu će se zasnivati na planiranim projektima, a vrijednost javne potpore po projektu iznosit će, kažu, od 3.500 € do 5 mil €. Intenzitet potpore (izražen kao udio javne potpore u prihvatljivim troškovima ulaganja) za ova ulaganja iznosi i do 50% od ukupnih prihvatljivih troškova. Navedeni intenzitet potpore može u nekim slučajevima biti povećan za dodatnih 20%. Potpora se dodjeljuje u obliku nepovratnih financijskih sredstava, a plaćanja mogu biti u ratama. Korisnik može tražiti i avansna plaćanja za investicije i to do 50% ugovorenih sredstava javne potpore.

Plan je ambiciozan, no je li i primjenjiv?

Sredstva potpore osiguravaju se naravno, većinom iz proračuna Europske unije, a Republika Hrvatska sudjeluje s 25% udjela. Potpore se dodjeljuju na temelju javnih natječaja, koji se očekuju već početkom sljedeće godine. Kriteriji rangiranja prijavljenih projekata bit će propisani najavljenim Pravilnikom kroz društvene, regionalne, okolišne, energetske te gospodarske parametre. Jesu li ovi ambiciozni planovi još jedan u nizu gafova hrvatske strategije proizvodnje? Bez obzira što smo još 2004. uveli operativne programe razvoja, primjerice govedarstva u koje su ulupane milijarde kuna, vratili smo se na proizvodnju kakvu smo imali 2003. Kako opravdati ovakvo katastrofalno stanje unatoč ulaganjima, da bi se na kraju sve ovako neslavno završilo i hoćemo li opet gledati isti film?

Takvi programi prema mišljenju stručnjaka, izgrađeni su bez određene strategije. Stari je tu problem koji vučemo još iz prošlog stoljeća, nema stabiliziranih cijena niti isplanirane proizvodnje. Kotač povijesti stoji na mjestu, barem što se tiče poljoprivrede. Problemi od prije 40 godina jednaki su kao i danas, samo što je danas mnogo gore. Populacija na selu smanjila se, a mladi ljudi ne vide perspektivu u poljoprivrednoj proizvodnji niti u životu na selu. Lanac od proizvodnje do potrošnje je predug, a cijene ne idu u korist poljoprivrednog proizvoda.

"Moramo se spustiti na razinu čovjeka i vidjeti što je problem kod poljoprivrednika, što ga koči i sprečava u proizvodnji, jer svi na kraju ovisimo o njemu. Njegov problem treba biti i strateški problem naše zemlje. Deagrarizacija i depopulacija sela sve je očitija. Potrebno je djelovati, a početi treba s onima koji su u vremenu ove krize uspjeli opstati i izgraditi svoja gospodarstva u ovim uvjetima. Mrtvi, kapital, dugovi, kreditna opterećenost, nije jednostavno. Operativnim programima koji obuhvaćaju visoka ulaganja, neće se postići ništa, vratit ćemo se na početnu točku. Kao da liječimo simptome neke bolesti, a ne njezin uzrok. Bolest koja je opsjela selo treba izliječiti. Ulagalo se u štale, junice, opremu, umjesto u čovjeka i tržišne uvjete u kojma bi takva proizvodnja mogla funkcionirati", riječi su Miroslava Kovača, koje bi svi, a posebno oni odgovorni, trebali uzeti u obzir.

Foto: www.freedigitalphotos.net