Mladi i poljoprivreda: Zašto ne bismo imali program ‘s faksa u polje ili u proizvodnju hrane’?

Objave u prestižnim časopisima, brojni znanstveni radovi i projekti razlog su zbog kojega je Agronomski fakultet u Zagrebu već nekoliko godina među top 100 na međunarodnim listama fakulteta s područja agronomskih znanosti. U veljači je dospio i na čuvenu Šangajsku listu.

No premda je to značajan uspjeh, upisne kvote redovito su veće od stvarnog interesa pa neki smjerovi ostaju nepopunjeni. Novi dekan fakulteta prof.dr.sc. Aleksandar Mešić to, između ostaloga, objašnjava nedovoljnim interesom države da istakne važnost poljoprivrede.

"Poljoprivreda se promijenila, ne može je više simbolično zastupati kumica s tržnice. Današnji mladi poljoprivrednik je obrazovan, moderan, upoznat s tehnologijama", ističe.

Treba poraditi na imidžu poljoprivrede u društvu

S obzirom na slab interes mladih za studiranje agronomije, u budućnosti će nam, kaže, nedostajati takvi stručnjaci koji su neophodni za razvoj hrvatske poljoprivrede.

"Zato treba poraditi na imidžu poljoprivrede u društvu, osvijestiti da je proizvodnja hrane, uz medicinu i, nažalost, vojsku, grana koja je najpotrebnija državi, jer jesti moramo“, govori dekan pozivajući Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva da pomogne razvoju budućnosti hrvatske poljoprivrede stipendiranjem studenata.

Četvrtina mjesta poljoprivrednih smjerova na hrvatskim fakultetima ostala nepopunjena

Rad znanstvenika na fakultetu, zahvaljujući čijim je znanstvenim publikacijama Sveučilište u Zagrebu dospjelo na čak 76. mjesto čuvene Šangajske liste, neupitne je kvalitete, no ono u čemu Mešić vidi budućnost jest razvoj praktične primjene koja bi fakultet povezala s poljoprivrednicima. Zemljišta kojima raspolažu odličan su poligon, smatra, za projekte koji bi proizvođačima, ali i znanstvenicima poslužio za učenje.

Ogledna pokušališta

"Mi nudimo Ministarstvu poljoprivrede, savjetodavnoj službi i jedinicama lokalne samouprave i naše zemljišne resurse za osnivanje demo farmi koje mogu biti ogledna pokušališta i mjesta za transfer tehnologije”, kaže, ističući da slično rade na bečkom BOKU sveučilištu osnivanjem različitih klastera u kojima zajedno surađuju poljoprivrednici, znanstvenici i proizvođači.

Samo u blizini fakulteta imaju oko 20 hektara pokusnih površina. Imaju i plastenike, laboratorije, većina je nova. "Nekoliko kilometara dalje imamo desetak hektara vinograda, iza Sesveta u Šašinovcu 80-ak hektara ratarskih i voćarskih površina, pokušališta u okolici Velike Gorice, lovište u Glini, sve su to resursi koje bi država mogla iskoristiti za prijenos znanja i tehnologije i napredak u poljoprivredi”, nabraja potencijal.

Dekan Mešić svjestan je činjenice da se čini kako je fakultet po svojim znanstvenim postignućima na desetke godina ispred same hrvatske poljoprivrede. Iz njega, međutim, izlaze budući agronomi. No kakva ih sudbina čeka?

“Prije nekoliko godina propagirao se model ‘s faksa na posao’. Zašto ne bismo imali ‘s faksa u polje ili u proizvodnju hrane’? Treba napraviti modele po kojima bi mlada osoba, koja se želi baviti poljoprivredom, imala prioritet kod dodjele državnog zemljišta, dobila stručnu pomoć u knjigovodstvenom, računovodstvenom, ekonomskom smislu, da se postupno porezno rastereti u svojim poduzetničkim počecima. Naš fakultet je spreman u kratkom roku razviti takav program”, navodi neke od ideja spominjući kako nisu svi studenti nasljednici zemljišta i obiteljskog posla.

Cilj bi trebao biti što više zainteresirati mlade za poljoprivredu, a ne da ona postaje privlačna tek onima koji su u 40-ima odlučili uzgajati hranu, makar se i njima fakultet želi više posvetiti. Dekanova je želja reformama osuvremeniti neke postojeće smjerove, ali i provjerom utvrditi realnu potrebu za njima na tržištu rada.

Ne postoji univerzalni poljoprivrednik

“Danas više ne postoji univerzalni poljoprivrednik - da bi uspio, mora imati specifična znanja. Zar nije logično da se mladim educiranim ljudima da prilika da nešto stvore, sigurno će prije uspjeti, ali i bolje zaštititi okoliš i nositi se s klimatskim promjenama ako imaju znanje”, ističe Mešić i dodaje kako se od poljoprivrede može pristojno živjeti primjenom modernih metoda i znanja.

“Kako sâm dolazim iz područja fitomedicine, vidim kolika je šteta kad se netko nestručno bavi zaštitom. Pričamo o zaštiti pčela, a onda se dogodi da se prska uljana repica u cvatnji, za što uopće nije bilo potrebe. Dogodi se pomor pčela i zabrani prskanje uljane repice. Na kraju nema ni uljane repice niti pčela”, navodi primjer.

Hrvatska je mala zemlja, ali bogata prirodnim resursima i žalosno je da ima ogromne površine koje stoje prazne, reći će dekan. Sve bi to sadašnje i buduće generacije studenata mogle pretvoriti u uspješne OPG-ove koji bi s vremenom smanjili potrebu za uvozom hrane.

No prethodno treba promijeniti sliku poljoprivrede kao tradicionalnog zanimanja kojim se svatko može baviti.