Ljubim ruke, moje poštovanje. Otišao je naš Pavoš

"Čudno će mi biti doći na neki poljoprivredni skup na kojem nema čovjeka u poznatoj kapi i s fotoaparatom oko vrata. A čim se ugledamo srdačan osmijeh i pozdrav. Gdje si Zlatko, kako si Martine? Nikad spomena o nekim problemima. Uvijek vedrina i optimizam", još, kao i svi mi koji smo ga poznavali šokiran viješću, kaže nam Martin Vuković.

Našeg Pavoša više nema. 

Svaka vijest o gubitku drage i poznate osobe, dodaje, iznenadi. Nakon vijesti da je preminuo Zlatko Pavošević, ostao je, nastavlja, u čudu i još je jer nedavno su se rastali srdačnim pozdravom.

"Zračio je pozitivnom energijom i svojim fotoaparatom nam ostavio gomilu uspomena na zajedničke trenutke. Bit će ga teško nadoknaditi", naglašava ovaj poznati radijski voditelj HRT-a. 

U šoku je i Zdenka Rupčić s kojom je godinama radio, kako u Glasu Slavonije, Agroglasu, tako i u Novoj zemlji... "Bio je zaista zaštitni znak svakog medija s kojim je surađivao", napominje Zdenka dodajući da je zaista teško opisati čovjeka koji je s tolikom energijom i voljom radio svoj posao, uvijek nasmijan uz neizostavan rukoljub i svima upućeno "moje poštovanje". 

"Pročitala sam da je kolegica napisala da je otišao posljednji džentlmen. Je, i to je točno, ali jednostavno on je bio Pavoš. Jedan, jedini. Naš Pavoš", možda i najbolje opisuje ono što smo svi osjećali i osjećamo. 

Šokirana viješću je i Mirta Milas. Vedar, nasmijan, uvijek u pokretu, duhom daleko aktivniji i od puno mlađih. "Volio je ljude i druženje s ljudima, baš je volio", zatečena vijeću kaže nam kolegica s HRT-a.

Da je u šoku i još ne vjeruje, kaže i Damir Rukovanjski koji je s Pavošem proveo godine i godine na terenu. I u Agroglasu i za naš Agroklub. Ne zna, opisuje, što reći.

"Lega moj prerano je. A još smo mnogo toga trebali odraditi zajedno", shrvan je naš Ruki. 

Rijetki su trenuci koje čovjeka ostave bez teksta, no ovo je zasigurno jedan od njih, opisuje i Renata Prusina. "Zatečena sam i ne mogu vjerovati da više neću dobiti poznati Pavošev rukoljub", kaže. 

Kad se osvrne na proteklo, može samo reći da je imala sreće biti jedna od privilegiranih koja je imala čast od Pavoša učiti finese ovog našeg zanata, za koji je bio kao rođen, iako je zapravo bio svestran.

"Za svakog mladog kolegu bio je izuzetan mentor, pun strpljenja, takta i obzira, nenametljiv savjetnik, nepresušni izvor znanja i riznica podataka. Rijetko izbačen iz takta, uvijek spreman pogledati vedriju stranu života. Romantik u duši i roker u srcu, bio je 'lak na koferu'...", opisuje. 

Kako dodaje, puno je kilometara ostalo pod njihovim nogama. "I u maniri poznatih klasika, kojih je također bio veliki ljubitelj, na kraju samo mogu reći, uvijek ćemo imati Pariz", shrvana je naša Renata. 

Preminuo je Zlatko Pavošević

Izgubili smo puno. Medijski prostor, tereni mahom vezani uz poljoprivredu više neće biti isti.

Iskrena sućut obitelji i pozdrav baš onako kako je on znao reći: Ljubim ruke, moje poštovanje.