Kompenzacijske mjere za izbrisane općine nisu dovoljne, znamo da je to samo politička igra

Pozivam ministricu Vučković da dođe na naše livade, dat ću joj traktor i sve potrebne strojeve da ih pokosi i proda sijeno, a svu zaradu neka zadrži za sebe, govori nam u dahu Branko Tošić iz Voćina pokazujući nam površine koje trideset godina nisu obrađivane, a Pravilnikom o određivanju područja s prirodnim i ostalim ograničenjima svrstane u profitabilno zemljište koje više nije u sustavu poticaja.

Branko je vlasnik obrta za šumarstvo koji se već skoro deset godina bavi krčenjem zašikarenog poljoprivrednog zemljišta. Izrazito je nezadovoljan i ljut što je Studija Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu "izbacila“ općinu Voćin s popisa ograničenog  područja, a u njega uvrstila neka sela iz nizine gdje su oranice neusporedivo plodnije i dohodovnije.

"Dajem pet hektara ovog za hektar zemljišta u Podravini“, nudi Tošić svoje blago i objašnjava kako je učinjena velika birokratska pogreška jer pisci studije nisu uzeli u obzir stvarno stanje na terenu nego se rukovodili dobivenim brojkama. Obrazlaže to činjenicom kako je istina da je krčenjem došlo do povećanja oraničnih površina, ali se na njima još najmanje pet godina ne mogu očekivati zadovoljavajući rezultati. Osim trave, napominje, na njoj ne uspijevaju druge kulture, a travu pojede divljač i njima ne ostaje ništa.

Tlo kiselo, a do prve benzinske imaju 30 km

Iskrčio je tako 73 hektara šikare i ustupio sinu Robertu za potrebe njegovog OPG-a, a sad mu je žao jer je uvidio da je to bio uzaludan posao. "Kupovao sam zemlju za 300 eura, ali dok prokopam kanale, iskrčim je, iščupam panjeve i vratim u prvobitno stanje košta me kao jutro zemlje u Zagrebu", kaže navodeći da je znao što ga čeka da bi ostavio tu šikaru neka raste šuma pa će je rušiti za 20 godina. Cijeli svoj život, dodaje, uložio je u taj posao i skupe strojeve, bez i jedne kune iz fondova.

"Da to nisam radio sva sela u okolici bi se izgubila u šikari. Žalosno je da moje dijete, sada kada sam mu napravio temelje da ovdje može raditi, zaraditi i živjeti od svog rada, mora ići u Njemačku jer ne može pokriti troškove“, ogorčen je naš sugovornik.

Poljoprivrednici općine Voćin nezadovoljni su novim pravilnikom jer smatraju da nije realan. Napominju da je prvo donesen akt, pa tek onda pušten u javnost i potpisan iste noći kada je završilo javno savjetovanje, a da nije uvažen ni jedan njihov prijedlog.

"Nisu uzeli u obzir u kakvom dijelu županije živimo, koliko smo dislocirani od urbanih središta i da po naftu moramo voziti tridesetak kilometara do prve benzinske postaje. Nisu uzeli u obzor kiselost tla i štete od divljači. Čak i kad imamo ogradu divljač se probija, preskače i radi nemjerljivu štetu“, govori Zdravko Ojkić koji u posjedu ima 3,5 hektara nasada mladih oraha,  dva hektara lijeski, hektar kestena i 15,5 hektara djeteline.

Površine bile neodržavane

Sve te površine bile su neodržavane i zarasle. Svega dva hektara su na ravnom dijelu, a ostatak na nagibu do 5 do 15  posto. "Ako je plan da se raselimo neka nam odmah kažu pa ćemo otići.  Napustit ćemo sve što smo priveli svrsi pa će za 30 godina netko ponovno krčiti kao što smo mi krčili“, dodaje Ojkić.

Miroslav Subotić iz Gornjih Kusonja uzgaja stotinjak ovaca za mužnju i njihov pomladak, a od prije tri godine i šest krava u sustavu krava-tele. Za sve njih proizvodi hranu na 50 hektara od kojih je osam državnih i sva su rascjepkana.

"Većina površina je nekvalitetno kiselo tlo i još pod nagibom gdje se ne može raditi kombajnom. Kad baliram, svo se sijeno se spušta niz brdo i završi na jednoj hrpi. Dijelom je i pjeskovito tlo gdje ni trava ne uspijeva. Državne subvencije su nam zato puno značile i nije mi jasno zašto su nas izbacili iz područja s težim uvjetima gospodarenja“, kazuje Subotić.

Saša Pejanović šest godina proizvodi lješnjake, orahe i šljive. Krenuo je iz znatiželje na tri jutra djedovine, a onda se pretvorilo u ljubav i posao na desetak hektara, Završio je srednju automehaničarsku školu, radio dvije godine u struci i htio otvoriti svoju radionu, ali u Voćinu je sve manje ljudi pa ne bi imao kome održavati i popravljati aute.

Otjerat će i ovo malo mladih što je ostalo 

"Nije nama ovdje teško raditi, to je najmanji problem. Ali mjesto je brdovito, nepristupačno – sve je teže nego na ravnici", upozorava dodajući da će na takav način otjerati i ovo malo mladih ljudi koji su ovdje ostali. Nije, kaže, htio prodati djedovu zemlju nego krenuti njegovim stopama. Obitelj, suprugu i dvoje djece od tri i pet godina vidi ovdje, ne izvan Hrvatske, ali te njihove promjene, taj nedostatak kontinuiteta i razumijevanja će danas-sutra utjecati na konačnu odluku gdje će i što će – pokupit kofere i otići.

"Od moje generacije jedini sam ja ostao tu, jedini se ja bavim nečim. Svi su otišli“, govori Pejanović.

Igor Pavković iz Hum Varoši obrađuje oko sto hektara zemlje. Sedamdeset posto su livade i pašnjaci, a ostalo žitarice. Sve je u ekološkoj proizvodnji, svu hranu ulaže u stoku - 50 grla simentalaca, 40 krava, desetak junica i telaca, malo ovaca i svinja. Ima i dva hektara voćnjaka, više za svoje potrebe jer nema dovoljno radne snage da to obrade ni tržišta za prodaju.

"Nova studija koju je naručilo Ministarstvo poljoprivrede vrijedno oko šest milijuna kuna je pokazalo da područje općine Voćin i još puno njih ne spadaju u područja s nekim prirodnim ograničenjima. Nesreća je to što su izbrisane sve kakva je naša, s brdskog područja Slavonije: Voćin, Đulovac, Sirač, Pakrac, Okučani, Brestovac... U svima njima i laik vidi da imaju problema s gospodarenjem“, tvrdi Pavković.

Kompenzacija nije dovoljna 

Naši sugovornici tvrde kako je bivši pravilnik bio puno objektivniji, sumnjaju da se takve stvari dogovaraju za stolom tko zna u čijem interesu, navode kako su političarima puna usta ruralnog razvoja, a kad treba nešto konkretno napraviti onda to ne učine. Ističu da ne boli toliko što će imati 120 eura po hektaru manje nego nepravda i to što se u obzir nisu uzeli teški uvjeti gospodarenja u odnosu na općine koje su sada ušle, a koje sigurno nemaju takva fizička ograničenja. Zabrinuti su i što će sada teže prolaziti na natječajima jer više neće imati dodatne bodove zato što dolaze iz područja s težim uvjetima gospodarenja.

"Ne znam koji su parametri uzeti, ne znam zbog čega je studija tako napisana. Ne mogu pričati jer nisam stručnjak, ali da je nepravedna u to nema sumnje. Ministarstvo sada nudi kompenzacijske  mjere, ali one ne mogu biti dovoljne ni u kojem slučaju. To ublažavanje mjera je samo politička igra, to već svi znamo“, govori Palković.

On poziva odgovorne iz ministarstva, ministricu i stručnjake koji su radili studiju da dođu u Voćin pregledati zemlju, razgovarati s poljoprivrednicima i čuti kako su spremni dati deset svojih hektara za jedan u općini Magadenovac, Andrijaševci, Antunovac ili Babina Greda koje po novim pravilniku ulaze u potpomognuta područja i zaključuje: Općina Voćin ima šest stanovnika na kilometar kvadratni. Nije li to dovoljan pokazatelj koliko je teško tu živjeti?