Kakva su očekivanja poljoprivredne proizvodnje u Europskoj uniji do 2035?

Poljoprivredna proizvodnja u Europskoj uniji rast će sporije nego u prethodnim desetljećima, upozorava Europska komisija u najnovijem izvješću Agricultural Outlook 2025-2035. Kao glavni razlozi navode se sve češće ekstremne vremenske pojave te ograničenja koja proizlaze iz okolišnih i klimatskih propisa. Dio negativnih učinaka trebao bi se ublažiti uvođenjem održivijih poljoprivrednih praksi i tehnološkim inovacijama.

Prema projekcijama Komisije, EU će i 2035. godine ostati uglavnom samodostatna u proizvodnji žitarica, mesa i mliječnih proizvoda. S druge strane, za uljarice i mahunarke i dalje će biti potrebna određena količina uvoza, iako bi se ona mogla smanjiti zahvaljujući rastu domaće proizvodnje. Istodobno se očekuju viškovi jabuka, bresaka, nektarina i maslinova ulja, potaknuti većom proizvodnjom uz stabilnu potrošnju.

Tehnologija mijenja globalnu trgovinu

Zahvaljujući tehnološkom napretku i rastu produktivnosti, sve više zemalja u svijetu postaje samodostatnije u proizvodnji hrane. To bi, prema Europskoj komisiji, moglo značiti da će europski izvoznici u budućnosti teže plasirati proizvode na tradicionalna izvozna tržišta.

Do 2035. očekuje se pad tržišnih udjela Europske unije u osnovnim proizvodima poput mesa, mlijeka u prahu i pšenice, dok će nišni proizvodi poput sirutke u prahu i maslinova ulja bilježiti rast. Najveće razvojne prilike Komisija vidi u segmentu životinjskih proteina i proizvoda veće dodane vrijednosti, poput sira, maslinova ulja i vina.

Unatoč izazovima, međunarodna trgovina ostat će jedan od stupova sigurnosti opskrbe hranom u Europskoj uniji. Ona omogućuje pristup proizvodima i sirovinama koje je teško ili nemoguće proizvesti lokalno, dok istodobno europski izvoz doprinosi globalnoj sigurnosti hrane i prihodima poljoprivrednika.

EU do 2035.: Past će proizvodnja mesa i šećera? A žitarice i mlijeko?

Izvješće pokazuje da će se geografska raspodjela trgovinskih tokova do 2035. uglavnom zadržati, iako će se izvoz pšenice sve više usmjeravati prema Africi. Istodobno se smanjuje koncentracija uvoza riže i govedine. Uvoz goveđeg mesa, prerađene riže i šećerne repe trebao bi opadati.

Životinjski proteini i dalje će dominirati europskom prehranom s udjelom od 63 posto. Potražnja za proteinima nastavit će rasti zbog starenja stanovništva, pri čemu će se najviše povećati potrošnja mliječnih proizvoda. Taj rast nadoknadit će blagi pad konzumacije mesa. Iako mahunarke bilježe relativno najveći rast, njihov udio u ukupnom unosu proteina u EU ostaje skroman.

Europska komisija upozorava i na slabljenje izvozne pozicije Europske unije u sektoru mliječnih proizvoda, i po količini i po tržišnom udjelu. Razlog su sve jači konkurenti poput Sjedinjenih Američkih Država, Novog Zelanda, Indije i Pakistana. Unatoč tome, izgledi ostaju pozitivni zahvaljujući snažnoj globalnoj potražnji i velikoj proizvodnoj osnovi u EU.

Na svjetskoj razini potražnja za mliječnim proizvodima najviše raste u Aziji, na Bliskom istoku i u Africi. Kina postaje sve samodostatnija te će, prema procjenama, uvoziti manje mliječnih proizvoda. Komisija ističe kako neizvjesnosti povezane s cijenama stočne hrane, energijom, bolestima životinja, klimatskim promjenama i geopolitičkim napetostima ostaju prisutne, ali da bi tehnološka i genetska poboljšanja mogla ublažiti dio negativnih učinaka.

Pad proizvodnje mesa u Europi

Prema izvješću, proizvodnja govedine, ovčjeg i kozjeg mesa te svinjetine u Europskoj uniji smanjivat će se do 2035. godine. Proizvodnja govedine trebala bi pasti za 9,2 posto, na 6,1 milijun tona, dok se proizvodnja ovčjeg i kozjeg mesa smanjuje za 0,7 posto, na 539 tisuća tona. Svinjetina bilježi pad od 0,75 posto, na oko 1,54 milijuna tona.

Razlozi za smanjenje proizvodnje uključuju manji stočni fond, strože propise o dobrobiti životinja i zaštiti okoliša te blagi pad potrošnje mesa. Primjetan je i pomak potrošača s govedine i svinjetine prema peradi.

Na globalnoj razini, međutim, potrošnja mesa raste i trebala bi se povećati za 45,8 milijuna tona, ponajprije u Aziji, Africi i na Bliskom istoku. Europska unija mogla bi od toga profitirati zbog ograničenih svjetskih zaliha i rasta samodostatnosti Kine, a najveće izvozne prilike otvaraju se u sektoru peradi i jaja.

Cjeloviti pregled pronađite u dokumentu ispod teksta.