Kako vratiti ljude poljoprivredi?

Opada broj stanovnika ruralnih krajeva, demografija sela nam je u minusu, baš kao i agrar. Mladi iz brojnih razloga (ekonomskih, infrastrukturnih, socijalnih i kulturnih) nerijetko napuštaju rodni zavičaj, a bremenitost i javna percepcija sektora rezultira i smanjenjem interesa za upis na poljoprivredne škole i fakultete.

Hrvatska agronomska struka školuje se u Zagrebu i Osijeku, a na tim fakultetima studenata je sve manje. Naročito zabrinjava trend u Osijeku - FAZOS je izgubio polovicu brucoša unazad 10 godina. Ukupan broj studenata poljoprivrede pao je ispod 1.000.

Još manje struke na poljima

Što će reći da školujemo jednog agronoma na 2.000 do 3.000 hektara, odnosno da ćemo za 20-ak godina imati dvostruko manje struke na poljima no danas.

Analiza godišnjih izvješća naša dva najveća agro fakulteta pokazuje negativne trendove - sve se manje studenata upisuje, sve ih manje i diplomira, za sve manje njih je agronomija prvi izbor.

Podatci govore da se u poljoprivredne srednje škole učenici upisuju s relativno lošim prosjecima ocjena. Izazov je i manjak kompeticije, jer poljoprivreda, veterina i prehrambena tehnologija ukupno na razini srednjoškolskog obrazovanja su na 75% kvote.

Pa se otvara pitanje; tko će sutra proizvoditi hranu, obrađivati zemlju? Tko će čuvati i održavati ruralni prostor? Je li naš obrazovni sustav usklađen s potrebama današnjeg i budućeg tržišta rada, obzirom na razvoj tehnologija i veću efikasnost?

Ako Luku do osmog razreda ne zainteresirate za poljoprivredu – ode on na TikTok, a ne na traktor

Dio agrarne javnosti pita se je li naša znanost dovoljno usmjerena na domaćeg poljoprivrednika, ali i jesu li farmeri dovoljno otvoreni za učenje? Transferiraju li se znanja uspješno, jel li sustav privatnih savjetnika opravdao očekivanja?

Manje radnika iz susjedstva, više iz Azije

Migracije i pad interesa mladih doveli su do jačanja potreba za stranim radnicima. Nekada su oni pristizali iz Bosne i Hercegovine te Srbije, a danas sve češće iz udaljenih Nepala i s Filipina, bitno značajnijih kulturoloških razlika.

Kakav je njihov utjecaj na život naših ruralnih zajednica? Nedovoljno se govori o asimilaciji novih sugrađana u naše društvo. Imamo li dugoročna rješenja kompenzacije manjka radne snage ili će ovaj ad-hoc model postati trajan?

Možemo li pak proizvodnju hrane i ruralne prostore učiniti privlačnim mladima? Kako potaknuti međuresornu suradnju po pitanju demografije u agraru?

Dok potražnja za stambenim kvadratima u našim većim gradovima vodi u eskalaciju cijena nekretnina, mnoge ruralne sredine vape za novim žiteljima, nudeći jeftine kuće.

Što je potrebno da naša sela i ruralne prostore afirmiramo na razinu susjedne Slovenije ili Austrije, pogledajte u uvodnom videu za Panel 4 AgroRocks 2025.