Jedina proizvodnja koju Hrvatska ima propada pod vedrim nebom!

U plasteniku danas plus 70. No, za obitelj Kolar nema predaha, nema praznika. 'U tom poslu nema ni sveca, ni praznika. Tu se svaki dan radi. Svaki dan se nađe nekakav posao što se mora obaviti', kaže proizvođačica povrća Magda Kolar.

Magda u plasteniku radi i do 14 sati na dan. No, svoj rad ne može naplatiti. 'Životariti, nažalost. Cijene su takve kakve jesu, plodovi jesu tu, ali cijene nisu nikakve', kaže.

Niske otkupne cijene uništavaju domaće proizvođače povrća i voća. Zvonku Dudiću se ne isplati obrati šljive. 'Ne otkupljuje nitko. Cijena mizerna. Najjeftinije je da ostanu dolje na podu jer nemam kome prodati. Malo ću podijeliti za pekmez ljudima tko hoće', kaže ovaj proizvođač šljiva.

Za kilogram šljiva Zvonko danas može dobiti 1,20 kn. U trgovini je ista šljiva 7 kuna. Otkupna cijena rajčice je 2 kune, a u trgovačkim lancima ona stoji 10 kuna.

'Ako su cijene visoke, onda to vi plaćate, građani. Mi ne dobijemo. Vi skupo platite. Gdje smo onda? Mislim da je totalno promašena poljoprivredna politika', poručuje proizvođač povrća Željko Kolar.

Proizvođači tvrde da su domaće hladnjače nakrcane uvoznom robom.

'Država je to dopustila, nego tko. Ako ministar se ne može miješati u cijenu pšenice, u cijenu šljive, u cijenu bilo čega, onda nam ne treba. Za što prima plaću?!', pita se Zvonko Dudić.

Hrvatski građani jedu skupu hranu, a domaći proizvođači propadaju. 'Nekad čovjeku bude žao što radi to. A što drugo? Mi smo ovdje, imamo zemlju. Ne možemo mi biti Švabe, pa praviti aute', kaže Željko Kolar.

I dok Hrvatska čeka velike strane investitore, jedina proizvodnja koju ima - ona pod vedrim nebom - propada.

Autor: Anita Martinović Foto: RGBStock.com